Mirko Pejanović, akademik i član ratnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, govorio je povodom 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, a u Novom danu je rekao da je najveća hrabrost i odlučnost bila upravo te 1992. godine, kada se voljom građana BiH, svih pripadnosti, dogodilo čudo. Pejanović je istakao da referendum za nezavisnost BiH ne bi mogao biti proveden i imati takve rezultate da se za nezavisnost BiH nisu izjašnjavali svi građani BiH, bez obzira na etničku pripadnost. "Kako bi bilo 64 posto da nisu na referendum izašli građani iz svih mjesta i svih nacija", istakao je.
“Kada govorimo o referendumu koji je organizovan 29. februara i 1. marta 1992. godine – istorijske okolnosti su bile vrlo nepovoljne. Prema tadašnjem mišljenju Komisije za arbitražu evropske zajednice, na čijem čelu je bio Robert Badinter, predsjednik Ustavnog suda Francuske – tada Jugoslovenska federacije je došla do stanja disolucije, Slovenija, Hrvatska, Makednija proglasile nezavisnosti, BiH je malo kasnila sa pluralizacijom, ostalo je da se u Parlamentu odluči o političkoj budućnost Bih u kontekstu sticanja nezavisnog statusa države BiH”, rekao je Pejanović.
On je podsjetio da je SDS tada u Parlamentu odbio puni konsenzus stranaka, te da je ta stranka bila u interesu Miloševićevog plana velike Srbije.
“Sedam drugih stranaka, dvije vladajuće i pet opozicionih, kažu teško parlamentu koji nema aktivnu opoziciju. Tada je opozicija sa pet straka sa SDA i HDZ inicirala donošenje odluke o referendumu. Taj referendum je značio sljedeće – to je bio demokratski izraz volje građana, državljana BiH o budućnosti njihove zemlje”, rekao je Pejanović.
Na referendumsko pitanje – odgovori su bili 99 posto pozitivni, podsjetio je, i dodao da se na temelju njih potvrdila volja građana da država BiH bude suverena, nezavisna.
“Tu činjenicu su potvrdili ne samo organi BiH, nego i međunarodna posmatračka misija. Na temelju toga je uslijedilo međunarodno priznanje BiH”, izjavio je Pejanović.
Kada je Predsjedništvo RBiH evropskoj zajednici uputilo memorandum, odnosno pismo želje da ostvari svoju suverenost i nezavisnost – uslijedilo je mišljenje Komisije – u kojem je stajalo da se u to može ići samo pod jednim uslovom, a to je da se provede referendum.
“Tako je i organizovano, na temelju tog mišljenja. Do tada BiH kao društvo i država svoje pitanje rješava uz prisustvo, učešće i pomoć internacionalne zajednice. To se odvijalo kroz naredne godine, uzmimo samo pregovore o miru, formiranje Kontaktne grupe 1994. u kojoj su bile vodeće sile svijeta, što je bila osnova za Dejton. Sam Dejtonski mirovni sporazum je instalirao institucije međunarodne zajednice u BiH da bi se gradio mir i država”, ispričao je Pejanović za N1.
Najveća hrabrost i odlučnost kod građana bila je upravo te 1992. godine, i to kod samih građana, kako je kazao.
Hrabrost je bila izlazak na referendum
“Dogodilo se čudo, građani su u teškim okolnostima, u Hrvatskoj se ratovalo, izašli masovno na referendum. Od 109 opština u 70 optina je preko 50 posto građana izašlo na referendum. Dogodilo se u svim multietničkim gradovima, izašli ljudi bez obzira na naciju. Kako bi bilo 64 posto – da nisu izašli građani iz svih mjesta i nacija”, kazao je.
“Hrabrost je bila odlučiti da se ide na referendum. Pokazale su je dvije vladajuće i pet opozicionih partija. Kada je započela blokada Sarajeva i granatiranje – centar opozicinoih stranaka koje je predvodio Muhamed Filipović je odlučio da podrži dva čovjeka iz svoje strukture, to su Nenad Kecmanović i ja, da uđemo u Predsjendištvo i da ono dobije puni legitimitet”, kazao je i dodao da je do današnjih dana opozicija u BiH marginalizirana.
“Čuje se, ali nema udruženu snagu da dovede u pitanje politike koje se zagovoaraju kroz Parlament i Predsjedništvo”, rekao je za N1 Pejanović.
Što se današnje hrabrosti tiče – koja je dalja politička budućnost BiH, Pejanović govori da imaju razne nivoe analize, u jednom se pokazuje da državljani BiH masovno odlaze i iseljavaju u zemlje EU. Neki s porodicama, neki podijeljeno, oštrica koja bi mogla biti od građana prema lošoj vlasti se prazni odlaskom. Kazao je da 75 posto građana u oba entiteta žele BiH u EU.
“Današnja hrabrost je ubrzati integraciju u EU, pogotovo ako se udruže sve stranke na platformi koja se zove za evropsku, demokratsku BiH”, istakao je gost N1.
A koja je to tačka oko koje se svi građani mogu okupiti – to je EU, naveo je i rekao da za to treba široka koalicija u Parlamentu. “Tada ćemo imati pravnu državu, ona će funkcinosati po pravoj stečevini EU, imat ćemo sigurnost i ekonomski prosperitet.”
VEZANE VIJESTI
“Civilizacijsko dostignuće i tolerancija je multietničnost u BiH, ona se odbranila i u vremenu rata. Postoje pritisci da to ne bude tako, da se stvore okolnosti destrukcija – one su na sceni. Mogu se zaustaviti ubrzanjem intrgracija u EU, jer to znači unutarnju integraciju”, izjavio je.
Prema njegovom mišljenju sada je pitanje može li BiH na unutrašnjem planu zadovoljiti kriterije za integracije u EU bez postojanja stabilne parlamentarne većine. godinama je nemamo, kako je kazao, nego imamo “partnerstvo o podjeli resora.”
“Visoki predstavnik je dozvolio, da nakon izbora više od dvije godine nemamo uspostavljenu vlast u FBiH. Vijeće ministara BiH dobilo vlast, a nema ni tri tačke potpisane od svih stranaka na kojima će se raditi u mandatu. Možemo li razvijati državu bez parlamentarne većine? Zašto SDA dozvolia da vlada u parlamentu sa onima koji ruše državu?”, pitao je Pejanović.
Međunarodni zvaničnici BiH drže neku vrstu političke pedagogije, kazao je Pejanović. On je rekao da se vlast ne može vršiti bez većine koja nema koalicioni sporazum, a to je popis pitanja i zakona koje donose od jednih do drugih izbora.
On je kazao da će izbori 2022. godine ubrzati kretanje BiH u članstvo u EU, ali da se i međunarodna zajednica mora ubrzati – inače se gubi vrijeme, jer postoje razni vidovi i mjere pomoći da se BiH otkloni i krene dalje od nezadovoljstva.
Bosna i Hercegovina danas obilježava Dan nezavisnosti. Prije 29 godina građani ove zemlje skoro dvotrećinskom većinom na referendumu su odlučili da njihova zemlja proglasi nezavisnost.
Glasali su odgovarajući na jedno pitanje “Jeste li za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?”. 64 posto građana izjasnilo se potvrdno, a rezultati referenduma su prihvaćeni 6. marta 1992. godine u Parlamentu Bosne i Hercegovine. 28. februara 1995. godine parlament je donio odluku da se 1. mart slavi kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Dan nezavisnosti BiH i dalje se obilježava samo u jednom dijelu zemlje, zbog nepostojanja Zakona o praznicima na državnom nivou.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare