Mladi bh. glumac Kerim Čutuna jučer je objavio tešku životnu ispovijest, koju je kako kaže, dugo godina gurao pod tepih i teško živio sa njom. Na svom Facebook profilu sa javnošću je podijelio potresnu priču o nasilju u porodici, ali i lijep rasplet kada je odlučio da više ne šuti, nego prihvati istinu i preuzme stvari u svoje ruke.

Njegovu objavu  prenosimo u cijelosti:

“Dugo sam razmišljao da li da progovorim javno o temi koja me godinama razara. Do dana današnjeg ovakve stvari sam povjeravao bliskim prijateljima, ili poznanicima za koje sam smatrao da mogu slušati, često nekome random, na ulici, derneku i slično. U ranoj fazi života sam se stidio, sakrivao, ili pretjeranim isticanjem maskirao ove stvari, odnosno traume koje imam. Radi se o mom odnosu sa ocem, Remzom Čutunom. Pišem u nadi da vas ima koji šutite i niste se odvažili, niti razmišljate o tome. Neću vas zamarati o detaljima, skratit ću priču. Prva istinska sjećanja koja imam vezana za vrijeme porodice na okupu su tenzije, galama, psovke, pljuvanje, nasrtaji oca na majku, kroz uglavnom osjećanje stida i želju da to sakrijem, pomognem da se prebrodi i slično. Materijalno sam imao sve što mi je bilo potrebno, često mi se za isto prigovaralo. Materijalno nije tema, na materijalno mogu slobodno da kažem da se pose***. Ono što je problem jeste to što su me pokušali uvjeriti da je ono što se meni događa u kući, odnosno psihofizičko nasilje koje otac sprovodi nad majkom, kojem još kao dječak svjedočim – ‘dobro, šta sve ima, kakvih očeva i situacija ima‘. Kao dječak sam znao da tata nije na pravoj strani kada svaku priliku koristi da u mom prisustvu ponizi, pljune, uvrijedi, stisne i baci mamu na kauč.

Ali sam dozvolio da vjerujem da je to zlostavljanje sastavni dio porodice, na Balkanu, volio sam svog oca, kao što sam volio i svoju majku. Jedan dan sa svojih četrnaestak godina, odlučio sam se da predložim ocu da se zaista razvede od majke. Shvatio sam da će mi biti lakše živjeti sa stidom koju ti nametne sredina kad skontaju da su ti roditelji razvedeni, nego sa konstanim izljevima nasilja, galame i svega što uz to ide. Od tog dana počinje novi život, ja postajem predmet, pokretna imovina, godinu dana u internatu na Ilidži, godinu s mamom, godinu s tatom. Dječak psiholog kome treba psiholog. Otac je bio taj koji je svaki trenutak proveden sa mnom koristio da mi objasni kolika je moja mama kur*etina, šta je imovina, šta je firma koju su skupa napravili, gdje ga je zaje**la i šta će mi uraditi. Tako sam često znao biti sprovodnik njegove energije kada se pojavim kod mame, vrijeđao sam je, prijetio, galamio na nju i lomio stvari. Nevjerovatna je bila povezanost između mene i oca tih dana, nakon takvih ispada koje sam činio. Navodio sam mamu da se brani od oca, govorio sam njegove riječi, jednom prilikom sam joj rekao da je kur*a jer nije bila nevina kad je stupila u brak sa mojim ocem. Onog momenta kada sam doživio posebno iskustvo, s ljudima koji nisu povezani na bilo koji način s mojim životom, shvatio sam da sam postao imovina koja se koristi za bitku na sudu.

Prošao sam kroz razgovore sa socijalnim radnicima, psiholozima, advokatima. Značajno je to da sam posjedovao skupe stvari, uređaje, dobivao dosta novca za putovanje i izlaske, sve to dok sam mrzio rođenu majku. U tom periodu boravka s ocem sam upoznao ljude koji su bili advokati, poznanici, vlasnici firma ili očeva rodbina. Uvijek, ali uvijek je tema razgovora bila moja majka, gospodin Faruk Karić advokat moga oca je jedne prilike dok smo igrali bilijara u bilijar klubu na Ilidži, izjavio ‘Je**t ćemo joj majku, sve ćemo joj uzeti‘. Nisam to zaboravio. Takvo okruženje sam prihvatao koristeći razna opojna sredstva, često dolazio kući izgledajući u najmanju ruku kao mrtvac. Otac to nije vidio, ili možda nije želio da vidi? Bio sam na njegovoj strani. Onog momenta kad sam odlučio da ne želim žrtvovati majku za Iphone6s, festivale, drogiranja. Otac mi je oduzeo sve, čak mi je zaključavao stan u kojem se nalazila kuhinja. Napravio sam ozbiljnu štetu, polupao stan, galamio na njega i opet mi je dolazila policija, samo ovaj put je zvao otac. Od tog dana sam spoznao: GDJE ŽIVIM, KO RADI NA SUDU, KO SU NAM ADVOKATI, KO SU POJEDINI POLICAJCI (ČAST MANJINAMA) i ŠTA SVE TO ZNAČI KADA SI ŽENA KOJA JE ODLUČILA REĆI DOSTA MUŠKARCU KOJI JE MALTRETIRA I ZLOSTAVLJA. Tek sam počeo. Nećete joj uzeti sve dok me ima, ni sudinica koja kaže da joj moja mama ‘ne izgleda kao neko ko je zlostavljan‘, a ni ti Faruk Kariću koji si moralna, pa pravna podrška čovjeku koji je zalutao i koji je nažalost moj otac. Tek sam počeo. Zaštitite svoje majke, nije normalno da ih neko zlostavlja, nije normalno da vas je stid što to neko radi i da to sakrivate. I ne trebate poštovati sociopate/psihopate čak i onda kad su vam roditelji”, zaključio je Čutuna, koji je široj javnosti postao poznat po ulozi u filmu “Deset u pola”.