Mladi iz BiH o državi: između ljubavi, apatije i birokratskih prepreka

Na Međunarodni dan mladih, obilježen 12. augusta, tema „lokalne akcije mladih za ciljeve održivog razvoja“ podsjeća da upravo mladi trebaju biti pokretačka snaga promjena u svojim zajednicama. Ipak, iskustva mladih iz Bosne i Hercegovine pokazuju da je odnos između njih i države često složen, pun prepreka i razočaranja.

U emisiji Novi dan gosti su bili Nedžla Čolo, studentkinja psihologije Univerziteta u Sarajevu i članica Vijeća mladih FBiH, Anur Mešić, učenik Prve bošnjačke gimnazije u Sarajevu, Zlatan Hadžić iz Srednje ekonomske škole Sarajevo, te iz Banje Luke Momčilo Amović, mladi IT stručnjak i alumnista Fondacije budućnosti u BiH.

„Ovaj dan podsjeća javnost da smo mi glavni resurs i energija ove države,“ poručila je Nedžla Čolo. Istaknula je kako je za mnoge Bosna i Hercegovina „jedina država na koju se mogu osloniti, dok je za druge ona tek opcija – bolja ili lošija – ovisno o ličnim okolnostima.“

Prema njenim riječima, osjećaj pripadnosti mladih mjeri se u svakodnevnim iskustvima: „Kako se osjećaju kad dođu na šalter, kad hodaju ulicom ili kad gledaju vijesti. Nažalost, birokratski procesi i složen sistem često nas čine pasivnima, jer se stvara osjećaj da ne možemo ništa promijeniti.“

Anur Mešić, predstavnik srednjoškolaca, naglašava da je kod njegove generacije prisutna – apatija. „Više nije ni ljubav ni mržnja prema državi, nego stagnacija. Bosna i Hercegovina za mnoge je samo činjenica života koju moramo prihvatiti, bez jakih emocija ili očekivanja,“ rekao je.

I Zlatan Hadžić dodaje da mladi sve češće odlaze, a oni koji ostaju bore se s ograničenim prilikama. „Volio bih da vjerujem da ćemo ovdje graditi budućnost, ali dok ne vidimo ozbiljne promjene, teško je zadržati optimizam.“

Momčilo Amović iz Banje Luke, ističe da mladi u IT sektoru pronalaze prilike, ali i da mnogi razmišljaju o odlasku. „Nije problem samo plata – problem je osjećaj da sistem ne radi za nas,“ rekao je.

Razgovor u Novom danu otvorio je pitanje šta je potrebno da mladi osjete Bosnu i Hercegovinu kao prostor za život, a ne samo kao prolaznu stanicu. Zaključak je jasan – bez aktivnog uključivanja mladih u donošenje odluka i stvaranja uslova za njihov ostanak, država rizikuje da izgubi svoju najvažniju snagu.