Prije nekoliko dana urušio se još jedan nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovaj put u Banjaluci srušio se dio Šeranića kuće. Provjerili smo zašto nam propadaju nacionalni spomenici i zbog čega na vrijeme nadležni ne prepoznaje njihovu vrijednost, te ima li mogućnosti da ovo vrijedno zdanje postane muzej.

Najstarija kuća u Banjaluci, izgrađena u 18. vijeku, nažalost, nije dočekala svoju obnovu, što zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, to i zbog komplikovane zakonske procedure.

Mladen Šukalo, iz Turističke organizacije Banja Luka istaknuo je za N1 da je upravo zub vremena učinio svoje, jer kuća je dugo vremena bila napuštena, te se zbog toga i urušila.

“Mi se nadamo da će vlasnici te kuće i nadležni organi preduzeti sve neophodne mjere kao bi ova kuća bila revitalizovana, restaurirana i kako bi dobila neki pravi sjaj, a nadamo se da će i ova kuća biti budući muzej kuća na ovom prostoru, gdje će se obogatiti i postojeći turistički sadržaji na ovoj lokaciji”, izrazio je nadu Šukalo.

Da bi begovska kuća mogla postati muzej govorilo se još 2020. godine. Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke smatra da se moraju angažovati Vlada Republike Srpske i nadležna institucija za zaštitu spomenika. Bez te hijerarhije, kaže on, Grad Banjaluka je treći po dužnosti da bude partner i podrška, no spremni su pomoći.

“O vili Šeranića nažalost sa njihove strane nije bilo ni riječi. Spremni smo da participiramo. U izazovnim finansijama koje jesu, uvijek smo spremni izdvojiti nekoliko stotina hiljada maraka za takvo nešto. Spremni smo u našim kapacitetima. Ako Vlada ima 25 puta veći budžet, ajmo reciprocitetom”, naglasio je Stnivuković, dodavši da su to stvari koje treba sačuvati i kojih nema mnogo.

Od grandioznih građevina do ruševina: Ko (ne) brine o nacionalnom blagu BiH?

Vijesti

27. dec 2022 2

Vijesti

27. dec 2022 2

Borba Ive Ritera za krov nad glavom: Od prekrasne vile do ruševine

Vijesti

29. nov 2022 3

Vijesti

29. nov 2022 3

Iz Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske, kažu da su oni, međunarodni donatori i porodica, godinama pokušavali da iznađu finansijska sredstva za obnovu kuće, urađen je i idejni projekat obnove, te je pokrenuta procedura izdavanja svih potrebnih dozvola, ali ono što je karakteristično za pomenuti objekat je što je on privatno vlasništvo, a privatna svojina je neprikosnovena.

“Cjelokupan iznos sredstava potrebnih za sanaciju nije bilo moguće iznaći, a da se ne uključe kako gradske, tako i institucije Republike Srpske, što i jesu, svaka na svoj način. U konkretnom slučaju obrušavanja dijela kuće Šeranić, ne postoji krivac, jer ne može neko da voli i poštuje navedeni objekat više od same porodice, koja je najviše u ovom slučaju izgubila, kao i kultura sama. Međutim, bez saglasnosti svih vlasnika kuće Šeranić, nije moguće vršiti bilo kakve radove, tu nas Zakon striktno ograničava”, odgovor je Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske.

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

Jedan od 11 pravnih nasljednika Šeranića kuće je ministar zdravstva Republike Srpske Alen Šeranić. On na pozive N1 nije odgovarao, ali je napisao nekoliko rečenica na svom Facebooku u kojem je pojasnio da je kuća nacionalni spomenik, te na njoj nisu bile moguće nikakve građevinske intervencije sve do potpunog rješavanja imovinsko-pravnih odnosa.

“Njeno urušavanje nije posljedica nemara bilo koga od nasljednika, niti nedostatka naše želje da ona bude jedna od važnih turističkih simbola Banjaluke, što neki od vas već dobro znaju. Sama njena dugovječnost i činjenica da je riječ o velikoj porodici, koja se u međuvremenu i raselila po svijetu, taj postupak je učinila nimalo jednostavnim”, rekao je Šeranić.

Istaknuo je i da su se upustili u postupke koji su u protekloj deceniji podrazumijevali: rješavanje ostavinskih rasprava nasljednika kroz tri loze Šeranića (koji žive širom svijeta od SAD-a, Norveške, Švedske, Njemačke…), rješavanje pitanja privatne svojine kroz rasprave banjalučke katastarske opštine, rješavanje statusa sa društvene na privatnu svojinu kuće, rješavanje saglasnosti svih nasljednika, usvajanje UT i lokacijskih uslova, itd.

“Uvažavajući činjenicu da su mnogi izrazili žaljenje tražeći ‘krivca’, želim da napomenem da moju porodicu i mene, kao jednog od najmlađih potomaka, za tu kuću vežu uspomene i emocije koje ne može obuhvatiti jedan Facebook post, tim više što nas je ovaj događaj zatekao u trenutku kada smo došli na korak do rješavanja njenog statusa”, naveo je ministar zdravstva RS.

Inače, mjesto gdje se nalazi Šeranića kuća, prava je banjalučka atrakcija i spoj tople mineralne vode i hladnog Vrbasa.

“I mnogi turisti i posjetioci koji posjete ovu lokaciju budu oduševljeni tim prizorom i mogućnošću da koriste te izvore besplatno. Tu se uz Terme nalazi i jedna zanimljiva populacija reliktne biljke koja se zove Vilina vlas koja je vrlo rijetka u ovom kontinentalnom dijelu Evrope. Ono što je još zanimljivo za ovu lokaciju su termomineralni izvori u privatnim kućama gdje praktično vlasnici nude usluge banjanja u jednom domaćinskom okruženju”, ukratko je približio ljepotu ovog mjesta Mladen Šukalo, iz Turističke organizacije grada Banja Luke.

Mještani nekadašnjeg Gornjeg Šehera, a današnjih Srpskih Toplica, sjećaju se nekih ljepših vremena i poručuju da se Šeranića kuća mora obnoviti.

“Sjećam se ljudi koji su tu živjeli. Bili su to domaći Banjalučani, starobosanski. Ne znam sad gdje su ti ljudi. Ovo se neki dan srušilo. Priča se da će se to raditi, kad i šta, nemam pojma. Ova kuća bi se trebala uraditi svakako. Bile su tu fešte stare, družili se ljudi, akšamlučili”, prepričava nam Atif Mešić koji živi u ovom naselju.

Priča se da se nekada Šeranića kuća dijelila na dva dijela. Jedan dio je bio ženski, a drugi muški. Žene su muškarcima dijelile hranu i kafu između dva prozora, a danas, nažalost, kuća se obrušila. Mnogi priželjkuju da ona postane muzej i barem na takav način otvori svoja vrata i ponovo zablista.