Proces transplantacije organa u BiH i dalje je trn u oku bh. društva. Na listi, koja nije konačna, nalazi se blizu 300 pacijenata, a veliki broj njih svoju priliku za život mora tražiti u inozemstvu gdje je, logično, čitav proces mnogo skuplji. No, po povratku u BiH problemi ne završavaju. Mnogi se suočavaju sa teškoćama nabavke odgovarajuće terapije.
Novi organ velikom broju pacijenata je jedina šansa za spas. Nevjerica, neizvjesnost, strah, osjećaji su koji prate pacijente koji se bore s teškim bolestima. Nisu zaobišli ni Nihada Šahovića koji nije znao šta ga čeka nakon što mu je 2000. godine dijagnostikovana ciroza jetre. Međutim, imao je sreću da na transplantaciju ne čeka dugo jer je imao donora. Svoju sestru.
“Trošio sam terapiju do 2014. godine. Tad mi se pogoršalo stanje, kada su mi rekli da hitno moram na transplantaciju i onda sam počeo ganjati te papire, nisam znao gdje, kome da se obratim”, kazao je Nihad.
A onda pitanje, kako obezbijediti 300 hiljada maraka za operaciju koja je trebalo da bude urađena u Turskoj?
“Nešto novca smo skupili, a ja sam prvi pacijent iz BiH koji je uspio otići preko Zavoda na transplantaciju jetre, gdje mi je Zavod platio tu transplantaciju. A ostale kontrole, mjesečne terapije sve je to o mom trošku”, dodaje.
Upravo je to problem koji prati mnoge po povratku u BiH. Osim što su preskupi, do većine lijekova teško je doći.
“Mi, kao Udruženje, nismo protiv odlaska u inostranstvo. To je nama potrebno jer mi neke transplantacije ne možemo da uradimo vodje, npr., visokorizične transplantacije i sa kontra krvnim grupama, ali kad imamo situaciju da je majka donor kćerci, zašto mora u inostranstvo? Pa, jesmo li svjesni da ćemo tako uništiti transplantaciju?”, kaže Tomislav Žuljević, Udruženje dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH.
Koliko je nadležnima u BiH stalo da riješe ovaj problem i unaprijede ovo pitanje, pokazuje i podatak da je tokom prošle godine urađeno svega osam zahvata, dok je od početka ove izvršeno svega dva presađivanja organa.
Jedinstvennih podataka za broj pacijenata koji se nalaze na listama čekanja nema, ali u Federaciji BiH na transplantaciju čeka oko 300 osoba. Njih oko 240 imaju potrebu za presađivanjem bubrega, a trebalo bi ih biti oko 700 minimalno, s obzirom na to da se veliki broj pacijenata ne nalazi na listi čekanja. Koliko ih je na čekanju u Republici Srpskoj nismo saznali.
“Ima i drugih problema, tehničkih, kadrovskih. Siguran sam da UKC Tuzla ima te kadrovske probleme. Oni jesu uradili već tri transplantacije ove godine, to je dobar znak da će se nešto uraditi, međutim, ali više nas brine Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, koji u posljednjih pet mjeseci nije uradio nijednu transplantaciju”, dodaje Žuljević.
Posebno zabrinjava to da je u BiH posljednja kadaverična izvršena prije gotovo godinu i po dana.
“U BiH je problem što zaista nije zaživjela tzv. transplantacija sa osoba koje su moždano mrtve, dakle, kadaverične. Najviše pacijenata može dobiti bubreg jedino od potencijalnih donora. Mi moramo promovisati i zato je Svjetski dan bubrega tu, da promovišemo donorstvo u BiH jer je ona zaista na niskom nivou”, kazala je Halima Resić, predsjednica Donorske mreže u BiH.
Povećanjem broja pacijenata kojima je presađivanje organa jedina šansa za život raste i broj apela za prikupljanje novčanih sredstava, gdje se građani, uglavnom uzdaju u humanitarne organizacije i volju dobrih ljudi.
“Među njima ima i teško oboljele djece. Ali, ima i onih kojima je potrebna transplantacija koštane srži. u prošloj godini se za pomoć u liječenju oboljelim prikupilo oko sedam miliona KM”, kazala je Maja Arslanagić Hrbat iz udruženja Pomozi.ba.
Činjenica da u BiH ne postoji krovno ministarstvo zdravstva udaljava od rješenja, pa podjele po entitetima i kantonima samo usložnjavaju situaciju.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!