Bh. poslodavce muči hroničan nedostatak domaće radne snage, pa na gradilištima sve češće vidimo Nepalce, Bangladežane i Indijce. Da li je rješenje drastično povećanje broja radnih dozvola za strance ili je to pak povećanje plata za domaće radnike?

Dok su u susjednoj Hrvatskoj bh. radnici najbrojniji stranci u tamošnjim firmama u Bosnu i Hercegovinu pristižu radnici iz Turske, Nepala, Indije, Bangladeša i Kine. Za radnika iz Bangladeša gdje je prosječna plata 200 eura, rad u Bosni i Hercegovine itekako je privlačan. S druge strane ti uslovi ”otjerali” su stotine hiljada bh. građana u zapadne zemlje. Poslodavci traže veći broj radnih dozvola za strance, a Vijeće ministara odobrilo je 7.229 dozvola – što je više za 1.156 u odnosu na prošlu godinu. No, to je daleko od broja stranih radnika u Hrvatskoj gdje je odobreno preko 200 hiljada radnih dozvola.

Adis Kečo, Savez samostalnih sindikata BiH:

”Oni ponovo žele da se vratimo u 2011. godinu kada su oni mogli do podne imati jednog radnika, a poslijepodne drugog. I tako da funkcioniše. Sjetit ćemo se koliko je plata bila…tada je najniža plata bila oko 400 KM”.

U svemu je primjetan paradoks: desetine hiljada ljudi je na evidencijama nezaposlenih, a poslodavcima fale radnici. Zbog toga je u entiteta Federacija u proceduri Zakon kojim će se utvrditi koliko je onih koji aktivno traže posao, a koliko je neaktivnih.

Adnan Delić, ministar rada i socijalne politike FBiH:

”Imamo naprimjer veliki broj tesara na evidencijama, a kada poslodavac traži ne dobije nijednog jer oni svi rade na crno vani, rade na crno ovdje ili ne žele da rade žele da su tu zbog zdravstvenog osiguranja. Omogućit ćemo im da imaju zdravstvo, a želimo ih skinuti sa evidencije”.

U međuvremenu na bh. gradilištima sve češće zaštitne kacige nose strani radnici. Ernad Grahić jedan je od poslodavaca koji se odlučio da ih angažuje. Kaže da nije istina da sada poslodavci ne žele dati adekvatne plate našim radnicima, nego da naprosto usljed velikog odliva ljudi nedostaje radne snage.

Ernad Grahić, poslodavac:

”Dakle svjesno se ulazi u gubitak jedan period dok ti radnici ne nauče. Ja ne znam koliko su firme spremne na taj rizik, ali jednostavno kada imate ugovore koje trebate završiti i gdje ste vezani rokom vi nemata izbor i morate ući u to. Što se tiče radne snage sada je situacija zadovoljavajuća, ali su procedure zaista duge, duge…”. 

Cijeli proces od nostrifikacije diploma do dobijanja vize obično traje od šest do devet mjeseci. Za razliku od poslodavaca iz Saveza samostalnih sindikata poručuju da su poslodavci odgovorni za trenutnu situaciju zbog niskih plata, ali i zbog uslova rada. Rješenje je poboljšanje radničkog statusa, kažu, a ne povećanje broja radnih dozvola za strance.

Adis Kečo, Savez samostalnih sindikata BiH:

”Nije samo problem visina plate, imamo i veliki broj povreda na radu. To nam govori da su uslovi rada teški i da se ne provode aktivne mjere zaštite na radu, da se prekovremeni rad ne plaća adekvatno ili ne plaća nikako i sve su to razlozi zašto naši radnici ne žele da rade kod naših poslodavaca”.

Na tržištu rada potrebe za radnicima daleko su od zadovoljenih, a institucije ne olakšavaju proces angažmana radnika iz dalekih zemalja. Loš odnos prema radnicima došao je na naplatu, poručuju oni koji su otišli iz BiH.