"Nesavršeni mir": Šta je Evropa morala naučiti iz Dejtona

"Bill Clinton je zadužio diplomatu Richarda Holbrookea da riješi ono što ni Stari kontinent ni UN nisu uspjeli: da postavi Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića za isti sto tokom tri sedmice i primora ih na dogovor", navodi El Mundo America.

Nezaboravna slika završetka rata u BiH prikazuje svjetske lidere sredinom devedesetih kako budno prate ove lidere dok potpisuju mir kojim se okončava krvavi sukob u srcu Evrope, koji je odnio oko 110.000 života, civilnih i vojnih, te natjerao još 2,2 miliona ljudi u raseljavanje.

Ceremonija održana 10. decembra 1995. u Jelisejskoj palati u Parizu bila je rezultat drugog potpisivanja, onog čija je fotografija ušla u historiju 19 dana ranije. Bilo je to 21. novembra, u američkoj bazi u Daytonu, u saveznoj državi Ohio.

Dejton kao "podsjetnik na greške"

"Sjedinjene Države, kao i 50 i 77 godina ranije tokom dva svjetska rata, ponovno su okončale veliki evropski sukob. Nešto slično onome što je današnji stanar Bijele kuće, Donald Trump, obećavao da će postići u Ukrajini u prvih 24 sata svog drugog mandata - ali u tome nije uspio ni godinu dana kasnije, uprkos bliskim vezama s Vladimirom Putinom", navodi ovaj list.

"U njegovoj foto-arhivi već postoji snimak iz Šarm el-Šeika od 13. oktobra koji je obilježio krhki prekid vatre u Gazi, ali "evropska fotografija" mu i dalje nedostaje", dodaje se u članku.

Navodi se da Evropa "tri decenije nakon Dejtona više ne osjeća smirenost i sigurnost za koje je mislila da ih je postigla nakon krvoprolića iz prošlog stoljeća", te da, dok se rat u Ukrajini približava četvrtoj godini, "hibridna prijetnja iz Rusije nadvija se nad ostatkom kontinenta sve snažnije".

"To pokazuje da raspad komunističkih država i krvavi sukobi obilježeni etničkim borbama ili nacionalizmom nisu završeni", objašnjava Mira Milosevich, istraživačica Kraljevskog instituta Elcano, rodom iz Beograda. "Vjerujem da su sukobi nakon kraja Sovjetskog Saveza bili samo odgođeni", naglašava ona.

Ona navodi sajber-napade, ruske dronove koji nadlijeću evropsko tlo i sabotaže poput one izvedene prošlog ponedjeljka na željezničkoj liniji u Poljskoj koja služi za transport pomoći Ukrajini, a za koju su vlasti optužile Moskvu.

"Nesumnjivo, ovaj rat se doživljava kao mnogo veća prijetnja stabilnosti Evrope i Evropske unije nego što su to bili balkanski ratovi", dodaje Milosevich, podsjećajući na Churchillovu izreku da "Balkan proizvodi više historije nego što može da potroši".

Javier Anton, koordinator studija politologije na Univerzitetu u Burgosu, opisuje sliku u kojoj 1995. ima malo veze s 2025. u geopolitičkom smislu. Tada je, nakon Hladnog rata, SAD bila jedina supersila koja je "mogla nametnuti prekid vatre u sukobima poput bosanskog", iako "jeste postignut mir, ali problemi nisu riješeni".

"Danas živimo u multipolarnom svijetu i u Evropi imamo međudržavni sukob koji pogađa cijelu bezbjednosnu arhitekturu EU, jer je Ukrajina zemlja koja graniči s evropskim partnerima, a Rusija je vojna sila. Projekat pacifikacije Ukrajine i dalje je neizvjestan. Dayton može poslužiti kao lekcija i podsjetnik na greške koje se ne smiju ponoviti, jer mir mora riješiti sukob, ne samo ga zaustaviti, ostavljajući permanentnu nestabilnost", analizira Anton.

BiH danas - "praktično fotografija kraja rata"

Dejtonski sporazum okončao su pretposljednji rat na Balkanu. Naime, uslijedio je rat na Kosovu, koji će završiti 1999. pod komandom NATO-a i bombardiranjem Beograda od strane SAD-a.

Dayton je poslužio za međunarodno priznanje Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine kao suverenih država, te je postavio buduću strukturu BiH, koja je prvi put slavila svoju nezavisnost, podijeljena duž linija ratnih frontova: dvije entitetske cjeline - Federacija BiH i Republika Srpska - obje sa Sarajevom kao glavnim gradom, i tri naroda: Bošnjaci, bosanski Srbi i bosanski Hrvati.

Kako ističe ovaj list, "međuetnička politička podjela formalizovana je u Ustavu, određen je broj predstavnika za svaki narod, što je njihove institucije učinilo toliko komplikovanim da je danas gotovo nemoguće da zemlja uđe u EU, dok je mala država od nešto više od tri miliona stanovnika duboko obilježena tim ustrojstvom". Značajan primjer je činjenica da je najviša vlast u BiH međunarodni predstavnik — trenutno Nijemac Christian Schmidt — što zemlju čini svojevrsnim protektoratom.

"Ti predstavnici nikada nisu uspjeli proizvesti konsenzus jer je nemoguće zadovoljiti sve strane", kaže pisac i prevodilac iz Girone, strastveni poznavalac Balkana, Marc Casals, koji u regiji živi 20 godina. "Često su ili bili neaktivni ili su poduzimali mjere koje su jasno koristile jednoj grupi na štetu drugih", tvrdi on.

Prema Joseu Angelu Ruizu Jimenezu, direktoru Univerzitetskog instituta za mir i sukobe, "iako su mirovni sporazumi tada dočekani s olakšanjem jer su okončali najmedijski praćeniji rat devedesetih, dugoročno su proizveli brojne disfunkcije". Ističe da njihove institucije "nisu bile u stanju adaptirati se novim realnostima različitim od poslijeratnog perioda".

"Sve što stagnira vremenom propada"

Ovaj profesor savremene historije na Univerzitetu u Granadi, koji savjetuje studente o Erasmus programima u regiji, naglašava da je Dayton zacementirao podjele među etničkim grupama, što je dovelo do toga da stranke svoje programe baziraju na nacionalnom identitetu, da zemlja ima više zvaničnika nego nekadašnja Jugoslavija i da teritorije "žive u svojevrsnoj međusobnoj izolaciji".

Objašnjava da u bh. entitetu Republika Srpska (RS) "gotovo niko ne osjeća da je Bosanac, nego duboko kao Srbin", i da "ogromna većina želi nezavisnost ili ujedinjenje sa Srbijom".

Za njega je Dayton bio "izuzetno važan i uspjeh SAD-a, nakon diplomatskog neuspjeha UN-a i EU, jer je zaustavio ubijanje, ali je zemlju osudio na neodrživu strukturu i vještačku državu u trajnom poslijeratnom stanju".

"BiH je praktično fotografija kraja rata u pogledu teritorija i strukture“, dodaje Casals, koji je ondje živio deset godina i i dalje održava snažnu vezu sa zemljom. "Stanovništvo se, međutim, promijenilo zbog masovne emigracije i demoralizacije velikog dijela onih koji su ostali".

List ističe da BiH ima jednu od najvećih stopa emigracije po glavi stanovnika na svijetu, naročito među mladima.

Njegova analiza stanja u zemlji ukazuje da "sve što stagnira vremenom propada, a to je upravo ono što se dešava BiH".

"Od 2005. ne izgleda kao da zemlja istinski napreduje ili nazaduje, ali se uvjeti pogoršavaju", navodi on.

Po njemu, "iako je u posljednje vrijeme bilo političkih promjena, poput formiranja neisključivo nacionalističke vlade u Federaciji - jednoj od dvije entitetske jedinice - te smjene predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, ustaljene strukture i dalje guše zemlju, i barem za sada, nije došlo do promjene paradigme".

"Ipak, prije 30 godina, fotografija iz Pariza - sa Felipeom Gonzalezom, Billom Clintonom, Jacquesom Chiracom, Helmutom Kohlom, Johnom Majorom i Viktorom Černomirdinom - u trenutku dok Milošević, Tuđman i Izetbegović potpisuju sporazum, utišala je oružje i donijela dugo željeni mir, makar i nesavršen", navodi se na kraju članka.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad