Ključeve blagajni u kojima se nalaze milijarde maraka građana, drži nekoliko hiljada činovnika, ili bar 11 premijera u Federaciji BiH. Oni su imenovani na te pozicije, ali njihov rad je u većini slučajeva nevidljiv, dok u isto vrijeme raspolažu sa ogromnim novcem. U Federaciji ima 11 zavoda zdravstvenog osiguranja, koji rade potpuno nezavisno, i troše novac po svom nahođenju. Zahtjeva za reorganizaciju i racionalizaciju ima, ali oni koji žive od glomaznog aparata, nisu baš skloni rezati granu na kojoj sjede.

Čovjek kojem se mjeri svaka riječ, i prati svaki potez je Fadil Novalić, premijer Federacije. Čovjek koji je nadležan za najbogatiju blagajnu u zemlju, tešku više od pet milijardi maraka. No, on je samo vrh birokratske piramide u Federaciji. Iza njega se krije još 10 premijera, koji raspolažu sa stotinama miliona maraka. Ideja o reorganizaciji ovog entiteta stara je koliko i sama Federacija, a najnoviju je predočio SDP, tvrdeći da se iza svoje anonimnosti kriju hiljade dobro plaćenih činovnika.

“Niko ne može nabrojati. Od ovih 11 premijera, znamo federalnog i znam možda iz dva kantona premijere. Da li neko zna neke ministre, govorim o svim kantonima. Tako da su mnogi zaštićeni anonimnošću, i to ne može kontrolisati ni javnost, ni mediji, ni nadležni organi“, izjavio je Jasmin Imamović, član Predsjedništva SDP-a.

Osim sarajevskog Edina Forte, koji godišnje raspolaže sa milijardu maraka, ili premijera Unsko-sanskog kantona Mustafe Ružnića koji je postao prepoznatljiv zbog migrantske krize, većina kantonalnih premijera nije poznata javnosti. Neka imena jesu poznata, ali ne i njihova premijerska djela. SDP-ov Kadrija Hodžić rukovodi vladom Tuzlanskog kantona, i budžetom od 414 miliona. 400 miliona godišnje na raspolaganju ima i Mirnes Bašić (SDA), premijer Zeničko-dobojskog kantona. HDZ-ov Nevenko Herceg gotovo da se i ne pojavljuje u medijima, a rukovodi kantonom čiji je proračun 236 miliona maraka.

Tahir Lendo, Zdenko Ćosić, Ivan Vukadin, Aida Obuća, na listi su 11 premijera u Federaciji. Ako vam njihova imena ne znače mnogo, šta bi se tek moglo reći za 140 ministara, isto toliko njihovih sekretara, 300 pomoćnika ministara, 60 funkcionera, ili 1.000 plaćenih članova komisija i odbora?

“Da li je preglomazan sistem, ne možemo biti sigurni u to, ali da je neefikasan u većini slučajeva možemo reći da jeste. Ono što revizori iz godine u godinu konstatuju jesu nepravilnosti u javnim nabavkama, potom netransparentno zapošljavanje. U zadnje vrijeme vidimo da se većina nepravilnosti odnosi na utrošak sredstava na transfere koje institucije daju drugim organizacijama i drugim institucijama, koji se u najvećem broju ne pravdaju dovoljno kvalitetno“, istakao je Alen Čular, CCI.

Federacija ima 35 vanbudžetskih fondova, i 11 zavoda zdravstvenog osiguranja. Teško da iko može sa sigurnošću reći da zna gdje svi ti zavodi troše novac u svakom trenutku?

“To su novci nas građana koji uplaćujemo putem poreza i ostalih javnih doprinosa i dohodataka, tako da se oni moraju odgovorno odnositi prema tom novcu, jer je to naš novac, novac građana“, naveo je Čular.

No, priča o reorganizaciji nije primarno ekonomska, nego politička, jer zahtijeva ustavne izmjene, koje teško da mogu proći bez zahtjeva za reorganizacijeom cijele države. A to teško da može proći. I još jedan bitan detalj, odluku o smanjenju aparata trebaju donijeti upravo oni koji od njega žive.

Dok se namire svi činovnici i funkcioneri u Federaciji, najmanje novca ostane za građana, to jeste za lokalne zajednice, gdje građani ostvaruju najviše svojih prava.

Tako, na primjer, u Federaciji BiH od ukupno prikupljenog PDV-a odlazi nešto više od 8 posto. Ta je brojka u Republici Srpskoj, gdje nema kantona, oko 25 posto, dok u razvijenim zemljama 35 posto prihoda od PDV-a ide upravo građanima.