Crna hronika mnogima je postala osnovna vrsta vijesti koje čitaju. Česti tragični događaji to i nameću. No, da to ostavlja dubok trag na život građana, svjesni su i sami. Kažu, u kosti su se uvukli strah, nesigurnost, zabrinutost.

Ni ona prethodna rana ne zaraste, a otvori se druga, tako građani opisuju tragične događaje koji se dešavaju u Bosni i Hercegovini.

Posljednja tri dana, budila nas je vijest o dva ubistva, u Sarajevu i Doboju, te pronalasku beživotnog tijela, ponovo u Sarajevu. Rijetki su oni koji ostanu imuni na ovakve tragedije.

Osim straha, u građanima su se probudili i pobuna i borba za bolje sutra. Pa su tako svoj glas digli protestima nakon ubistva dvije mlade doktorice u Sarajevu, nakon trostrukog ubistva u Gradačcu, kao i sada nakon ubistva devetnaestogodišnjeg mladića. Jer, u patnji smo ipak solidarni, navode stručnjaci.

“Imamo prirodnu potrebu da se zaštitimo. To ne možemo sami. Društvo smo koje je prezasićeno gubicima i traumama. Ne možete se nasiljem baviti kada se to desi. Ne možete se nasiljem baviti jedan dan, kontrolom emocija, bliskošću s drugima kroz jednu lekciju. To treba da je utkano u svakodnevnicu našu, u zadaću iz matematike, u to kako ćemo se pozdraviti sa prodavačicom u prodavnici. Ne možemo se baviti prevencijom samo kada se desi”, pojašnjava psiholog i psihoterapeut Tanja Tankosić-Girt.

Sada je bitno baviti se oporavkom cjelokupnog društva, koje je ostalo ‘zaglavljeno’ u crnim vijestima i još mračnijim mislima.

“Ja bih rekao da su još uvijek rane otvorene kad je u pitanju ubistvo Denisa Mrnjavca, koje se desilo davne 2008. godine. Još uvijek su te rane otvorene, pa ovakvi događaji evociraju na to da jedna mlada osoba koja je čak slučajna žrtva, taj dječak nije bio čak ni meta ovog zločina, već je bio slučajna žrtva kao što je bio slučaj sa Mirzom Raščićem 2015. godine na Grbavici… I onda to doda jednu dodatnu tragičnu notu kompletnom događaju i utiče na to da mi kao zajednica trebamo još više vremena da to procesuiramo”, kaže Samir Forić, sociolog na FPN-u.

U procesu oporavka, ali i prevenciji, bitnu ulogu imaju i mediji i njihov način izvještavanja o pomenutim događajima, napominje struka.

“Ne moraju sve slike biti objavljene. Izbjegavajmo riječi poput šokantno, senzacionalno i tako dalje. Ne smijemo zaboraviti i da porodice tih ubijenih jednako čitaju te vijesti. Vrlo je važno da to shvate. Pojedini mediji ko fol trče da imaju senzacionalistički sadržaj i to sve radi više klikova. Nije im bitno kako se porodica osjeća. Tu imamo ozbiljan problem”, smatra Una Bejtović, ekspertica za krizno komuniciranje.

Oporavak cjelokupne zajednice čini se veoma teškim i dalekim, s obzirom na svakodnevnicu u BiH, jer tek što prevaziđemo jednu, na vrata kuca nova tragedija.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad