Novinarka i aktivistica Nidžara Ahmetašević oglasila nakon što je jučer privedena u Sarajevu zbog, kako je rečeno u MUP-u KS, činjenja krivičnog djela i nepoštovanja naredbi službene osobe. Istakla je kako "ne može reći da nije očekivala ono što se jučer desilo već neko vrijeme" te kako misli da je "već godinama na meti policije".

“Izvodili su me pred sud nekoliko puta – svaki put su izgubili nakon što je dokazano da nisu govorili istinu. Istovremeno, sve moje pritužbe i žalbe, čak i zahtijeve za pomoć, policija ignoriše. Tako nikada nisu istražili niti jednu od ko zna koliko prijetnji koje sam dobila zbog svog rada, bilo novinarskog bilo zbog aktivizma. No, dok sam jučer prolazila kroz svu tu torturu, dok sam slušala kako me vrijeđaju, deru se na mene, prijete mi, čak i dok su me zatvarali i naredili mi da skinem kako bi me pretresli, nisam mogla prestati razmišljati o svim drugim ljudima kojima se dešavaju ovakve i slične stvari, kojima su sva prava poništena, i koji su ostavljeni na milost i nemilost ovdašnje policije i silnika“, navela je.

Ističe da je, u trenucima kada je sjedila u ćeliji, mislila na Hamzu iz Maroka koji joj je nedavno pisao i poslao fotografije svojih ruku s tragovima lisica. Navodi kako do sinoć ima iste takve na svojim rukama te da “osjeća istu bol koju je sigurno i on osjećao, samo da je njemu bilo gore”.

“Priveli su ga policajci iste stanice u kojoj su mene držali, bio je u istoj pritvorskoj jedinici, ali on je pri hapšenju, a potom i u pritvoru, pretučen. I bio je sam. Nije mogao poslati poruku ni advokatima ni prijateljima. Nije razumio ni sve što su mu policajci govorili, ali jeste svaku psovku koju su izrekli jer je za dvije godine preživljavanja na ulicama u BiH, i u pokušajima prelazaka granica, policijske psovke čuo ko zna koliko puta. Možda je bio u istoj jedinici u pritvoru? Ako nije on, sigurno jeste neko od ko zna koliko migranata koje su priveli možda isti policajci koji su priveli mene, ili bilo ko od njihovih kolega. Jedna policajka mi je na izlasku rekla da nisu svi loši, i vjerujem joj. Ona nije. Gospodin koji u protvorskoj jedinici se ponio krajnje profesionalno prema meni, i više od toga, isto nije. Policajac koji je prošao pored mene u holu stanice i šapnuo mi ‘ne brini, bit će ok’, a onda se brzo udaljio, isto nije… Znam da nisu svi isti. Ali baš ti drugačiji ovakve stvari ne smiju dozvoliti. Do vas je. Razmišljala sam onda i o policiji KS koja redovno ulazi u logore koje je napravio IOM u predgrađu Sarajevu U te logore, policajci ulaze kada i kako im padne na pamet, i prebijaju ljude nausmice, i niko ih ne kontroliše. K. koji preživljava u jednom od tih logora mi je pričao kako su jedno jutro upali policajci oko 6, pod punom opremom, i počeli tuči ljude pendrecima, onako, nasumice. I tako redovno. I ne samo migranti. I ne samo ja. Samo sam ja imala kameru u rukama i puno prijatelja, što je čini se prava privilegija”, napisala je.

Navodi kako “rekacije koje su uslijedile ovakvo kršenje zakona i ličnih sloboda to zaslužuje jer nasilje ne smije da nma postane normala, nikada i nikome”.

“I na kraju, nedavno mi je jedan prijatelj, koji nije baš bio aktivista niti je ikada glasno kritikovao vlast, ali je odnedavno glasniji od mene, rekao ‘Ostao sam i sad neću da šutim’. Mislim da je već prevelika žrtva to što smo tu i svaki dan prolazimo kroz razna poniženja koja nam priređuju oni koji su sebi prigrabili vlast. Oni tvrde da im treba više policije, koja će biti još bolje opremljena, i imati veće ovlast. Ne! To je najgore što nam se može desiti. Ne treba nam više, nego manje policije, a ovlasti im trebaju biti reducirane. Opreme imaju dosta, i previše. Policija mora naučuti šta im je posao, mora znati zakone, i moraju se sjetiti da su oni u službi javnosti. To je ono što treba. Sinoć je policija pratila vozilo kojim sam se sa prijateljem vraćala kući. Nisam to tražila. Nije mi ni trebalo. Ustvari su me time samo još više željeli zaplašiti. Nadam se da me neće pratiti i danas i u buduće. Ne šutite ako vidite nepravdu. I ne trpite nepravdu. Imamo pravo na život. I da, sretan 8. mart. Borben i hrabar”, poručila je Ahmetašević.