Od marta 2024. Sarajevom vozi jedan od najmodernijih tramvaja „Stadler Rail“. Iako željno iščekivan, za njegovim prethodnikom, praškom„Tatrom“, koji je preživio rat, plaču nostalgičari, piše njemački javni servis MDR.

MDR konstatuje kako su tramvaji dio historije i identiteta Sarajeva i svoju priču o njima počinje izjavom Indire Husejnović koja već deset godina, kao jedna od 12 žena, vozi ovo kultno prevozno sredstvo po gradu.

„Bez zvuka tramvaja, Sarajevo je mrtvo”, sa smiješkom kaže Indira Husejnović dok vješto manevriše, izvozeći novi tramvaj tipa ‘Stadler Rail’ iz remize”, piše MDR i konstatuje kako su „žene za volanom tramvaja u Sarajevu od 1944. godine, jer su tokom Drugog svjetskog rata regrutovane mnoge njihove muške kolege, od kojih se neki nikada nisu vratili.”

MDR se potom osvrće na stare, istrošene tramvaje, koji su oblikovali sliku grada u posljednjih 40 godina.

„Teško je zamisliti da je nekim od ovih modela (Tatra T3SUCS) i danas dozvoljeno da prevoze putnike. A oni to ipak čine! Većina je proizvedena u praškoj fabrici ČKD-Tatra a povremeno se ovi tramvaji mogu vidjeti i u istočnoj Njemačkoj, na primjer u Magdeburgu, Geri, Görlitzu i Plauenu. I baš kao u Istočnoj Njemačkoj, i u Sarajevu su postali kult”, kaže se u reportaži.

Sarajevo sa jednom od najstarijih tramvajskih mreža u Evropi

MDR konstatuje kako nijedan drugi grad u Evropi nije tako istorijski povezan sa tramvajima kao Sarajevo.
“Jedan od razloga te povezanosti je što se tramvaj u Sarajevu vozi od 1885. godine. Tada su ga još vukli konji, ali je od 1895. godine dobio električni pogon”, piše njemački javni servis. Sarajlije pričaju da je njihov grad prvi u Evropi, u vrijeme Austrougarske, imao električni tramvaj. Ali, “to nije sasvim tačno”, kaže Avdo Vatrić za MDR.

Ovaj inženjer, koji već 39 godina radi u GRAS-u (gradskom saobraćajnom preduzeću) i čiji je generalni direktor bio od 2013. do 2019. godine o istoriji sarajevskih tramvaja je napisao dvije knjige. On je treća generacija Vatrića, zaposlenih u GRAS-u od 1935. godine. Otac ga je tamo vodio kada je bio dijete. „Kad me neko pita šta mi znači tramvaj, kažem mu da ovaj naš tramvaj, ima dušu”, citira MDR Avdu Vatrića.

Vatrić novinare MDR-a vodi po remizi a pokazuje i jednu spomen ploču. “Tu su imena naših radnika, koji su poginuli u ratu od 1992. do 1995. godine…Lice mu se ponovo razvedrava tek kada nailazi na replike prvih tramvaja, koji su vozili po gradu.

“Bilo smo sedmi grad u Evropi koji je dobio električni tramvaj. I to dvije godine prije nego što je počeo saobraćati u Beču”, kaže Vatrić, ponosno pokazujući novinarima MDR-a modele iz 1885. i 1895. – oba u prekrasnoj tamnozelenoj boji.

Sarajevski “zeleni zmaj”

“Prvi tramvaji su bili atrakcija i zvali su ih “zeleni zmajevi”.
Hrvatski muzičar Šandor Bosiljevac (1860-1918) čak je komponovao brzu polku pod nazivom ‘Sarajevski tramvaj'”, kaže Vatrić za MDR. On bi volio da je novi model u istorijskoj zelenoj umjesto u žutoj boji, kako bi “zelenog zmaja vratio u život”.

Potom Vatrić pokazuje preuređene modele tramvaja ‚Tatra‘ iz Praga i kaže kako je većina njih neupotrebljiva, jer rezervnih dijelova više nema. A prvi Tatra K-1 -tramvaj, kako su pisale lokalne dnevne novine, saobraćao je u Sarajevu 1967. godine. U to vrijeme moderan i dug 20 metara, ovaj tramvaj je mogao da preveze do 220 putnika. Do početka rata 1992. u upotrebi je bilo 65 tramvaja Tatra K-2.

Samo je rat privremeno obustavio rad tramvaja

2. maja 1992. godine rad tramvaja je morao biti zaustavljen – po prvi put u njegovoj istoriji, dugoj 107 godina, nastavlja svoju priču MDR.

“Razlog je bilo teško granatiranje grada od strane Srba”, naglašeno je.

1992. godine je čak pokrenut projekat “Jedna runda za Sarajevo”. Cilj je, kako se navodi u tekstu, bio potaknuti kompanije javnog prevoza širom svijeta na donacije. Od prodaje karata prikupljan je novac za obnovu tramvajske infrastrukture u Sarajevu. Pisma su poslana u 4.500 gradova. Solidarnost je bila ogromna. “Samo je Nizozemska donirala više od 90.000 eura. Brisel, Graz, Berlin – svi su učestvovali i čak napravili još nekoliko dodatnih krugova za Sarajevo. Popravka mreže i tramvaja počela je još 1993. godine pod zaštitom plavih šljemova UNPROFOR-a”, podsjeća MDR.

Navodi i kako su 14. aprila 1994. godine, Tatra- tramvaji ponovo počeli saobraćati u Sarajevu, još uvijek pod zaštitom UNPROFOR-a. Pokretanjem tramvajskog saobraćaja, stanovnici su mislili da je rat konačno gotov.

“Ali za nas je rat završen tek 1996. godine, jer je 9. januara neprijateljska granata pogodila naš tramvaj i ubila civila”, kaže Senad Mujagić, direktor gradskog transportnog preduzeća za MDR i dodaje: “Naš tramvaj bio je i simbol otpora, jer su naši vozači vozili pod vatrom, prkoseći neprijatelju! Kada je prvi tramvaj nakon obustave saobraćaja projurio gradom i kada se čula njegova specifična zvonjava, ljudima su niz lice išle suze radosnice. Tada sam znao da se život vratio u grad!”

Jedno vrijeme na lošem glasu

“Ratna šteta na lokalnom javnom prevozu u Sarajevu iznosila je oko sedam miliona eura. Radovi na popravci su završeni 1998. godine. Ali, nije bilo novca za nove tramvaje. Uz to, nakon rata ljudi su bili toliko siromašni da sebi nisu mogli priuštiti ni kartu za tramvaj. Često bi se mladi kačili za zadnji dio vagona kako bi uživali u „besplatnoj” vožnji. Rizik od pada tokom vožnje bio je mali jer je tramvaj išao veoma sporo, brzinom od oko 15 km/h zbog lošeg stanja pruge”, navodi njemački javno servis. Dodaje i da je tramvaj stekao lošu reputaciju kada je u njemu tokom vožnje izboden 16-godišnji Denis Mrnjavac.

Od marta 2024. Sarajevom saobraća švicarski Stadler Rail-a, jedan od najmodernijih tramvaja na svijetu. U međuvremenu je modernizovan najveći dio pruge i stajališta. “Kada se bivši vozač Formule 1 David Coulthard ,tokom posjete Sarajevu, provozao novim tramvajem, ovaj potez oduzeo je i posljednjim skepticima razlog da izbjegavaju vožnje u njemu”, primjećuje MDR.

Tramvaj zvani želja

No, stari tramvaji ne bi trebali pasti u zaborav. Za to se zalaže inžinjer Vatrić, koji je od grada tražio da “otvori muzej tramvaja”, u kojem će biti prikazana njegova bogata istorija. Još nije dobio odgovor a naredne godine ide u penziju. Pa ipak se nada da će jednoga dana doživjeti da Sarajevo dobije muzej tramvaja, zaključuje u svojoj reportaži njemački javni servis MDR.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad