Novinari i borci za ljudska prava na meti izraelskih špijunskih softvera: Evropa godinama bez odlučnog odgovora na ključno pitanje

Novo istraživanje italijanskog medija IrpiMedia, objavljeno 11. novembra, donosi iskustva žrtava digitalnog nadzora iz Grčke, Španije, Poljske, Mađarske i Italije. U središtu istraživanja nalazi se pitanje odgovornosti državnih institucija koje koriste sofisticirane tehnologije za praćenje građana.

Grčki istraživački novinar Thanasis Koukakis godinama pokušava utvrditi ko je naredio njegovo praćenje. Njegov telefon bio je zaražen Predatorom, špijunskim softverom koji može omogućiti pristup porukama, kontaktima i dokumentima, ali i aktiviranje kamere i mikrofona.

U februaru 2026. sud u Atini osudio je četvoricu rukovodilaca povezanih s kompanijom Intellexa, koja je prodavala Predator. Među njima je i Tal Dilian, bivši izraelski obavještajac. Izvršenje kazni odgođeno je do okončanja žalbenog postupka.

Međutim, presuda nije odgovorila na ključno pitanje.

"Dokumentirali smo upotrebu oružja i identificirali ubicu, ali još nismo utvrdili ko je izdao naredbu", izjavio je Koukakis za IrpiMedia.

Prema sudskim dokumentima koje su pregledali novinari, gotovo trećina osoba praćenih Predatorom istovremeno je bila pod tradicionalnim nadzorom grčkih obavještajnih službi. Grčke vlasti negiraju korištenje Predatora.

Političaru pristupili desetinama hiljada poruka

U Poljskoj je političar Krzysztof Brejza bio meta Pegasusa, špijunskog programa izraelske kompanije NSO Group.

Prema njegovim tvrdnjama, napadači su pristupili približno 85.000 poruka iz desetogodišnjeg perioda. Dio komunikacija kasnije je manipuliran i emitiran na televiziji radi njegove političke diskreditacije.

Poljska parlamentarna istražna komisija u oktobru 2026. zaključila je da je Pegasus nezakonito nabavljen i korišten protiv političkih protivnika.

U Italiji su aktivisti humanitarne organizacije Mediterranea Saving Humans, Luca Casarini i Beppe Caccia, također bili pod nadzorom. U januaru 2025. primili su WhatsAppova upozorenja da su bili mete špijunskog softvera.

Italijansko parlamentarno tijelo Copasir zaključilo je da je nadzor bio zakonit, što aktivisti osporavaju.

"Ako je špijuniranje političkih aktivista tokom pet godina zakonito, onda živimo u policijskoj državi", izjavio je Casarini.

"Svjedočimo pandemiji zloupotreba"

Ron Deibert, osnivač istraživačkog centra Citizen Lab pri Univerzitetu u Torontu, upozorava da digitalni nadzor ima posljedice koje nadilaze narušavanje privatnosti.

"Ono čemu svjedočimo jeste pandemija zloupotreba širom svijeta", izjavio je za IrpiMedia.

Prema njegovim riječima, žrtve nadzora nerijetko razvijaju ozbiljne psihološke posljedice, a pojedinci zbog straha od ponovnog špijuniranja odustaju od javnog angažmana.

Posebno zabrinjava mogućnost da se privatna komunikacija novinara i aktivista koristi za njihovu diskreditaciju, zastrašivanje ili otkrivanje povjerljivih izvora.

Evropski parlament još je 2023. pozvao na snažniju zaštitu žrtava špijunskog softvera, uključujući besplatnu tehničku pomoć i finansiranje pravne zaštite. Prema IrpiMediji, ključne preporuke još nisu provedene.

Za Koukakisa i druge žrtve nadzora ostaje otvoreno pitanje koje nadilazi pojedinačne sudske postupke: kako utvrditi ko je naredio špijuniranje i osigurati da za takve operacije neko zaista odgovara?