U Trnopolju kod Prijedora danas je obilježena 31. godišnjica od formiranja logora Trnopolje, a obilježavanju je prisustvovalo nekoliko stotina Bošnjaka i bivših logoraša, te porodica ubijenih 1992. godine.

Godišnjica na ovom mjestu obilježena je intoniranjem himne i minutom šutnje, kao i podsjećanjem na sve što se dešavalo u ovom logoru i kroz šta su prolazili logoraši.

“Ako hoćemo da shvatimo obim dešavanja i okvirno ono što se dešavalo u većini logora 657 logora i mjesta zatočenja širom BiH moramo da kažemo činjenicu da je od više od 30.000 sa prijedorskog područja, područja logora u Prijedoru, od 23.000 do 25.000 prošlo kroz logor Trnopolje. To samo po sebi govori koji obim torture se ovdje dešavao, ubistava, svih onih stvari koje običnom, normalnom čovjeku ne mogu pasti ni na pamet”, rekao je Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini.

Naglasio je da je potrebno logorašima isporučiti ono što nije učinjeno u prethodne tri decenije, a to su adekvatan zakon i adekvatna prava, obezbijediti im zaštitu, pravično suđenje u kojem će barem oni koji su bili vođe u tim zločinima biti adekvatno sankcionisani. Smatra da se sve to može riješiti kroz zakon o zaštiti žrtava ratne torture BiH, na čijem donošenju radi Savez.

Bivši logoraš Fikret Alić, poznatiji kao “čovjek iza žice” sa čuvene fotografije britanskih novinara, koja je obišla cijeli svijet rekao je da je Trnopolje mjesto gdje su stradale žene, djeca i starci.

“Ovdje je završen zadnji masakr nad stanovništvom okruga Prijedora i ostalih mjesta. Mjesto na koje se najgore podsjećati, i danas ga ne bi posjetio, ali dolazimo ovdje samo da kažemo da je ovdje bio masakr na civilnim stanovništvom”, rekao je Alić.

Apelovao da se na svakom mjestu stradanja u BiH podigne spomen obilježje.

Dodao je da logoraši u BiH nemaju adekvatnu pomoć u državi, prepušteni su sami sebi i za liječenje i za život.

Samka Huremović iz Kozarca rekla je da su mnogi prošli kroz ovaj logor, a među njima i ona, njena djeca, svekar i svekrva, dok joj je muž bio u Keratermu.

“Bilo je strašno, pucalo se, naveče su izvodili maloljetnu djecu, svašta se dešavalo, silovanja, ubijanja”, rekla je Huremović.

Prisjetila se da je tu bila tri, četiri dana odakle su deportovani prema Travniku kamionima i autobusima.

“Ovdje sam bila u kino-sali, nema ničega, beton, ležiš. Imala sam jednu deku, nas petoro je ležalo na toj deki”, navela je Huremović.

Senija Elezović nikada neće zaboraviti dešvanja iz devedestih godina.

“Moja dva sina, od dva brata pet sinova, jedan djever i od sestre sin, sve mi je pobijeno”, rekla je Elezović.

Ispričala je da joj je jako teško, da i dalje ne može gledati fotografije svojih najmilijih zbog čega ih je preuzela njena kćerka.

“Sama sam, nemaš ništa, da je pravde kakve, ali je nema, dočekati je nećemo mi stari”, dodala je Elezović.

Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza Udruženja logoraša regije Banjaluka i potpredsjednik Narodne skupštine bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska rekao je da je Spomen soba logora Trnopolje u završnoj fazi.

“Očekivali smo da ćemo danas otvoriti, međutim zbog nedostatka sredstava i predviđenih radova to se malo oteglo. Sam prostor je vlasništvo Grada Prijedora, dobili smo ga bez naknade od Grada. Inicijlana sredstva obezbijedilo je Federalno ministarstvo za izbjegla i raseljena lica u mandatu ministra Edina Ramića. Određen dio sredstava prikupili su i bivši logoraši i prijatelji naši koji žive i rade u Norveškoj”, rekao je Duratović.

Objasnio je da je ostao je da se uredi vanjski dio, a da će se stručnjaci pobrinuti za unutrašnje uređenje,

Prema njegovim riječima materijala ima dovoljno, video snimaka, fotografija koje će iskoristiti, presuda, izvoda iz presuda tako da će Soba ostati da priča priču o logoru Trnopolje kada preživjelih svjedoka više ne bude.

Logor u Trnopolju je otvoren po nalogu tadašnjeg Kriznog štaba maja 1992. godine, a zatvoren je tokom zime iste godine.

Prema podacima Udruženja logoraša “Prijedor 92” kroz logor je prošlo više od 30. 000 ljudi, dok je prema presudi Haškog tribunala rečeno da je ovo bio logor namijenjen za žene i djecu.

Otkriven je 5. avgusta 1992. godine, kada su ga otkrili britanski reporteri i napravili fotografije izgladnjelih logoraša iza žice.