U Bosni i Hercegovini, zemlji prepunoj neriješenih pitanja, u školama se nastava odvija uglavnom bez razvijanja kritičkog mišljenja i bez razvijanja sposobnosti rješavanja problema. U javnim istupima bosanskohercegovačkih uglednih prosvjetnih radnika, nastavnika i profesora, sve češće čujemo negativne kritike na račun obrazovnog sistema i poruke o neophodnosti hitne i sveobuhvatne reforme.
“Bez znanja nema napretka”, “Znanje je jedino što vam ne mogu uzeti”, “Prvo škola pa sve drugo”. Mnogi su odrastali uz te rečenice, a onda su odrasli i shvatili da je najbolje prošao, najveće povjerenje dobio i da će o njihovom životu odlučivati onaj koji je propadao, odnosno, ponavljao razred. Šta u BIH znači obrazovanje, kako obrazovni sistem vide budući akademski građani ove zemlje?
“Ja se nakon dvije godine pitam zašto sam uopšte upisao fakultet. Smatram da nisam stekao neko znanje koje bi mi sutra u praksi valjalo. Mislim da je itekako potrebna neka obrazovna reforma, da se više uče stvari koje će mi sutra moći primijeniti u industriji. Ja se sada bavim programiranjem, uopšte se ne bavim onim što studiram. Pošto studiram finansijski menadžment, mislio sam da ću već poslije dvije godine steći neke poduzetničke vještine, ali to nažalost nije slučaj”, kazao je Haris Begić, student treće godine finansijskog menadžmenta.
“U srednjoj školi većina je forsirana da uči neke stvari koje ne treba. Stalno ćete čuti kad će meni trebati ovo iz biologije ako ću biti arhitekta. Mislim da treba biti neka sjednica profesora s univerziteta da se svi dogovore kakve reforme i novi zakoni da se uvedu i da se promijene neki zastarjeli, to definitivno treba”, istakao je Dario Telalbašić, student treće godine Ekonomskog fakulteta.
Dok u školama savladavaju razliku između vakuole, citoplazme i mitohondrija, a da pri tome ne znaju razliku između bukve i jele, dok generacija koja programira igrice uči o flopy disku i funkcionalno nepismena ručno dijeli šestocifrene brojeve – nema nade za bosanskohercegovački obrazovni sistem, smatra nekadašnja ministrica visokog obrazovanja i profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, Melika Husić Mehmedović.
“Trebamo osposobiti djecu da mogu riješiti problem, da budu funkcionalno pismena. Da primijenimo ono što smo govorili 2019. nakon PISA istraživanja, da naša djeca znaju riješiti problem, a ne da imaju beskorisne memorisane informacije. U Kantonu Sarajevo je počela kurikularna reforma, ali paralelno je potrebna ozbiljna edukacija nastavnika. Treba napisati udžbenike. Udžbenik se ne može napisati za godinu dana. Imamo udžbenik iz informatike iz 2018. koji govori o flopy disku. I kako naći nastavnika informatike, tržište ih je žedno, a nastavnička struka potcijenjena”, navela je Husić Mehmedović.
“Današnja naša škola u potpunosti ignoriše digitalni svijet. Potpuno ignoriše i društvene mreže i svijet u kom djeca i omladina danas žive i mislim da je to sasvim pogrešno. Djeca danas odrastaju u sasvim drugačijem vremenu nego što je to prije bilo, a naše škole još izgledaju kao prije 50, 100 godina. Još izučavamo sadržaje koji su za djecu zastarjeli, neinteresantni, pa da kažem i dosadni”, navela je Dženeta Ajanić, profesorica u Drugoj gimnaziji Sarajevo.
Godinama iz resornih ministarstava slušamo da su obrazovne ili kurikularne reforme u toku, ali istovremeno oni koji su direktno uključeni u nastavni proces ne šalju optimistične poruke. Dok sa djecom uče lekcije iz biologije o pljosnatima crvima u roditelje se uvlači crv sumnje o svemu što su im u superlativu o školi i knjizi govorili.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!