Od ranjavanja nastavnika u školi, ubistva starice, samopovrijeđivanja, do vršnjačkog nasilja - svi ovi slučajevi u kojima su počinioci maloljetnici roditeljima samo ulivaju nesigurnost kada dijete šalju u školu, ali i ostavljaju dojam da su mladi sve češći počinioci krivičnih djela. Statistički, tvrde stručnjaci, nije tako.

“Nije u pitanju porast krivičnih djela koje čine maloljetnici. Nego, riječ je o vrsti krivičnih djela, odnosno sve više se pojavljuju krivična djela sa elementima nasilja. Također, evidentan je i porast slučajeva da djevojčice maloljetnice čine krivična djela”, rekla je Vildana Pleh, s Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

I stalne dojave bombi u školama dio su tog ponašanja. U Tuzlanskom kantonu ne stišava se priča o prošlogodišnjem ranjavanju nastavnika u učionici. Nadležni kao svoj odgovor navode izmjene zakona, uvođenje etičkog kodeksa, te zapošljavanje zaštitara u školama.

“Od 1.9. situacija se u školama promijenila i poboljšala. Na to je uticala fizička i tehnička zaštita. Dobili smo tu neku ozbiljnost”, rekao je Dževad Mehić, direktor OŠ Mejdan.

Ahmed Omerović, ministar obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona naveo je kako su pravilnicima precizirali da se disciplinski odgovara ako učenik vrši nasilje na društvenim mrežama.

To nasilje koje itekako utiče na mentalni razvoj djece veliki je društveni izazov. Na TV-u mladi vide najbrutalnije slučajeve nasilja u bh. društvu, na svom telefonu gledaju video obraćanja bivših osuđenika, dok u slobodno vrijeme igraju nasilne video igre. Tako djeca koja odrastaju u nestabilnom društvu i nerijetko disfunkcionalnim porodicama percipiraju nasilje kao svoj put ka boljem statusu u grupi vršnjaka. Komunikolozi objašnjavaju da je jedno od istraživanja u SAD pokazalo da čak 17 hiljada ubistava maloljetnici vide putem medija do svog punoljetstva.

“Isti sadržaji se prikazuju i kod nas. Najkrvavije igrice su najprodavanije. Iste se te igrice igraju i ovdje, isti se i gledaju filmovi. Možemo pretpostaviti da vide isti taj broj ubistava i kod nas. Nauka je definitivno pokazala da dolazi do manjka empatije, odnosno lakše je nešto oponašati što je već hiljadu puta viđeno”, rekao je Šejn Husejnefendić, sa Odsjeka za žurnalistiku Tuzla.

A nedostatak empatije put je ka normaliziranju nasilja. To je učenje, kažu psiholozi, po modelu. U svemu veliku ulogu igraju roditelji, ali bitno je istaći da se njihov uticaj često smanjuje kako maloljetnik sazrijeva. Poluge sistema i cjelokupno društvo tada je na potezu.

“Vršnjaci i mediji postaju puno važniji u oblikovanju njihovih stavova i mišljenja. Zbog toga permanentna edukacija s jedne strane roditelja, djece, kao i nastavnika u osnovnim i srednjim školama bi trebala polučiti da djeca znaju prepoznati šta je za njih neprihvatljivo, a šta mogu sa određenom sigurnošću konzumirati”, rekao je Elvis Vardo, psiholog.

U periodu društvenih mreža gdje se promoviraju devijantne osobe, u periodu stalne konfliktne atmosfere, mnogi mladi oponašaju konfliktne osobe. U odgovoru na sve ove izazove, pokazalo je iskustvo iz Lukavca, jako je bitno da ne izostane preventivna reakcija policije.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad