Oproštaj od Dadija: "Dječače plavih očiju, čuvaj nam mjesto gore na tribini"

F.Z./N1

U Domu oružanih snaga u Sarajevu danas je održana komemoracija Damiru Pašiću Dadiju, članu nekadašanje popularne grupe Seven Up. Od dječaka plavih očiju, maloljetnog borca, energičnog plesača, lojalnog kolege, brata i vatrenog navijača Željezničara, oprostili su se mnogi, u suzama.

“Momak u patikama maloljetan stao u odbranu BiH”

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

“Dadi je bio borac, fajter, dobrica. Sjećate se Sarajeva iz rata? Dok su mnogi stariji pobjegli glavom bez obzira, on je ostao, uzeo je pušku i stao u prve redove odbrane BiH. Sjećate se onih momaka u patikama? On je jedan od tih momaka. Zašto je to uradio? Što je želio da svi zajedno živimo. Ime, nacija i vjera nemaju veze. Dok oni koji su nas napadali, ubijali i protjerivali su željeli samo jedno – vjera i jedna nacija. Dadi je gledao da smo svi zajedno. Volio je život, volio je bratstvo i jedinstvo. On je jedan o osnivača Udruženja maloljetnih boraca MDR”, kazao je njegov drug i saborac Sbiel Sarić.

Obratile su se i njegove radne kolege.

“Mislio sam da nikada do ovoga neće doći, da nikada neću tako o bliskom morati reći par riječi. Poslovno smo sarađivali. Dan po dan, tako pozitivan, nasmijan, odgovoran, spreman na šalu, opet spontan – kupio me. Mogu sada odgovorno reći – Dadi mi nije bio kolega, on mi je bio prijatelj i brat”, prisjetio se jedan od Dadijevih kolega.

Kazao je kako Dadi nije želio ići na bolovanje ni kada mu je bilo teško već je tražio da terapije prima vikendom kako bi radio.

N12

Dječak plavih očiju s velikim plavim srcem

U filmu o djetinjstvu Damira Pašića Dadija, otkriveno je kako je bio nestašan dječak, ali uvijek svoj. Još kao mali, pobjegao je iz vrtića. vremenom je tu energiju pretočio u kreativne stvari, a u muzici i plesu se pronašao. Kada bi ga neko pitao ko mu je uzor, uvijek bi odgovarao “otac Zijo”. Oca je izgubio u ratu i centar njegovog svijeta su bile majke i sestra Andrea. Novo poglavlje njegovog života počelo je kada je postao član Seven up-a.

“Bio je ozbiljan, ali dječački duh je ostao. Dječak plavih očiju bio je veliki navijač FK Željezničar i ništa ga nije moglo spriječiti da prati Želju pa i kada je bio bolestan. Bio je veliko plavo srce punih 90 minuta kada je igrao njegov Željkan. Najponosniji dan mu je bio kada je postao ujak. Pamtit ćemo njegov zarazni smijeh i riječi u koje je sažeo suštinu svog života – live like love”, navodi se u filmu.

“Braco… hvala ti što si mi pružio lijepo djetinjstvo”

Damirova sestra Andrea, obratila se Dadiju posljednji put.

“Teško je u par rečenica ispričati koliko mi značiš i koliko sam ponosna na tebe braco i sve dogodovštine koje smo zajedno prošli. Možda si za druge samo stariji brat, ali za mene si jednostavno moj heroj, zaštitnik, najbolji prijatelj, osmijeh, pozitivna energija… Želim da ti se zahvalim što si mi pružio lijepo djetinjstvo koje bi bilo monotono bez tvog ‘maltretiranja’. Nikada neću zaboraviti trenutke kada si me prevario da ližem so ili da glumim lopova pa ostavio svezanu za radijator. Hvala ti na tome, sve me učinilo jakom, naučio si me. Teški trenuci u našim životima još su više osnažili bratsko-sestrinski odnos. Uz tebe nikada nije bilo dosadno. Zajedno smo prošli svašta… Voli te tvoja seka zauvijek”, navela je Andra.

“Profo moj, čuvaj mi mjesto gore na tribini”

Damir Pašić Dadi bio je vatreni navijač Željezničara. Od njega su se oprostili i klub i navijači.

“Mi smo Dadijevi, Dadi je naš – svi mi koji nam je bio bitan u životu bili smo njegovi, a on je bio naš. Bili smo sudionici njegovih furki, ludila, nadanja, njegovih ljubavi… Ljubav koja je spajala nas, pored prijateljske, bila je prema Želji. Dadi, profo, Damke, kako god su ga ljudi zvali, bio je pravi navijač ali i razbijao stereotipe o navijačima. Bio je mangup, laf, bio je brat. Bio je neko ko je svog Jančuku naučio kako se jedu košpe na utakmicama kada je ovaj krenuo kao prvačić na utakmice. Bio je iskren i odan, volio je svog Željkana istinski. Profo moj, živio si Želju i bio manijak do kraja. Bila je velika privilegija biti tvoj prijatelj, drug i brat, kako u životu tako na stadionu. Čuvaj mi mjesto gore na tribini. Voli te ekipa iz Doline ćupova”, naveo je jedan od Željinih navijača.

“Duboko vjerujem da ćemo se ponovo sresti, plesati i pjevati i praviti neko novi Seven Up”

Fuad Backović Deen, njegov prijatelj i član Seven Up-a, obratio se videoporukom.

“Bila je to nevjerovatna energija. Zbijali smo šale i pravili planove prije četiri dana kada smo se čuli, planove koje neće realizovati. Dadi je bio najluđi od sve djece. Sve je okreatao na šalu pa i kada nam je bilo teško. Bio je tu da nas nasmije i da vjetar u leđa. Naučio kako se dostojanstveno boriti do samog kraja i koliko je život krhak. Ne mogu da vjerujem da neću čuti njegov glas i dogovarati o reunion benda. Dadi je na nekom bolje mjestu, tamo gdje ga više ništa ne boli”, rekao je Deen.

Elvi Hadžijamaković Lilo, prisjetio se trenutaka provedenih s Dadijem. Upoznali su se tokom rata.

“Potreba za normalnim životom nije nestala. Javio se inat, prkos i želja da osnujemo Seven Up i krenuli smo iz podruma gdje smo između odlazaka na liniju uvježbavali korake. On se priključio i donio nove pokrete, duh, smijeh, grupi je dao posebnu živost svojim pokretima na sceni, izvlačio iz osoba najbolje i najpozitivnije. Duboko vjerujem da ćemo se ponovo sresti, plesati i pjevati i praviti neko novi Seven Up”, rekao je Lilo.