Jovan Divjak posljednjih godinu i po svoga života pisao je oproštajno pismo za koje su znali samo njegovi najbliži. Pročitao ga je njegov unuk Gregor Divjak. Poručio je kako je njegov život u Sarajevu bio sretan i bogat.

“Na sahranama i dženazama obraćanje počinje s ‘bio je dobar čovek’. Kakav sam bio, to vi prisutni najbolje znate. Ovakav i onakav, ali sam siguran da sam bio moralan i skroman čovek. Tako sam odgojen u porodici majke Emilije i oca Dušana. Tako smo supruga Vera i ja odgajali Želimira i Vladimira. Vrhunac u životu doživeo sam u izjavi unuka Gregora koji je napisao ‘deda, ponosan sam na tebe'”, navodi se na početku pisma.

Potom je detaljno iznio svoju biografiju – od djetinjstva, preko školovanja, do vojne službe. Rođen je i živio u Srbiji, potom u BiH, gdje je u zauvijek sklopio oči. Poseban dio posvetio je periodu Armije RBiH.

“Od 8. aprila 1992. nalazim se na dužnosti operativca zamenika komandanta Teritorijalne odbrane RBiH i na raznim funkcijama u Štabu Oružanih snaga RBiH do 1.3.1997. Dragi pripadnici Armije RBiH, na vama je da sudite kakav sam bio kao vojnik, profesionalac, čovek, saborac. Takvog me zapamtite i pričajte vašim najbližima. To je najčasniji period u mom profesionalnom životu. Veoma cenjeni pripadnici Armije RBiH, budite ponosni na vaš doprinos u odbrani BiH u historijskim granicama i očuvanju građanske i sekularne višebrojne zajednice. Na tim temeljima odgajajte vaše porodice. Nikome ništa nismo oduzimali i sprečavali da poseduju svoje”, kazao je u svom pismu Divjak.

Ističe kako je najvrijednije u posljednjih 27 godina njegovog života to što su zajednički pomogli u obrazovanju djece i mladih, pute stipendiranja, studijskih putovanja u 18 država Evrope, Urugvaj i Kanadu. Organizovali su za više od 4.500 djece iz cijele BiH ljetovanja, te stipendije za njih 7.300.

“Hvala svim korisnicima udruženja koji su preuzeli zrnce znanja od Mersihe, Meline, Ede, Mehe i mene u četvrt veka. Mlad čovek koji je obrazovan i odgojen, može biti koristan sebi, svojoj porodici i društvenoj zajednici. Uzmite ono dobro što ste naučili iz Kuće ljubavi, ono što smatrate da nije – odbacite”, poručio je mladima.

Poruka Sarajlijama

“Drage Sarajlije, pola stoljeća života među vama. Od komšija, mog frizera, krojača, prodavača, prodavačica u prodavnicama, na pijacama, prodavača novina, vas koji radite u institucijama kulture, umetnosti, sporta – ogromno hvala. Bio sam jedan od vas. S vama i u sunčana i kišna vremena. Nema boljih ljudi, osim ponekog s kojim smo supruga Vera i ja imali najtopliju komunikaciju. Dani života u Sarajevu su bili dani ljubavi i međusobnog poštovanja i uvažavanja. Izvinjavam sam ako se nekad nekoga, nikada s namerom, povredio. Halalite mi, kako se to kaže na ovim prostorima. Pustio sam suzu trenutak pre nego sam sklopio oči, pustite je i vi sada. Neka mi je sretna bosanska zemlja s ljubavlju koju nosim sa sobom. Vaš Jovan, Bosanac, Hercegovac, sa dna kace”, zaključuje u oproštajnom pismu.