Peta je godišnjica od teške nesreće na Bjelašnici. Litica i dvije hiljade metara nadmorske visine, tog sedmog februara, bili su kobni za mladog planinara. Dragi Novaković nije preživio u pokušaju spašavanja planinarke Anise Šerak. Sat kasnije do nje je stigao Armin Škandrić - hrabri pripadnik Gorske službe spašavanja Sarajevo i policijski službenik SIPA-e. Ovo je priča o njihovoj borbi, istrajnosti i hrabrosti.

“I nakon pet godina od svega me hvata jeza.”, kaže Armin Škandrić, spasilac Gorske službe spašavanja – stanica Sarajevo.

Jeza ne obuzima samo njenog hrabrog spasioca. Oči u oči, pet godina nakon – prvi put su zajedno na Bjelašnici. Na vjetrovitoj stazi sa koje je Anisa krenula u pohod kobnog sedmog februara.

“Tog dana je bio jak vjetar. Dan ranije sam išla na još jedan pohod na Brusnici iznad Fojnice i zato sam bila prilično umorna i iscrpljenja. Bila sam prilično iscrpljenja. Dijelom se sjećam onoga što je prethodilo nesreći, promijenili smo smjer, mogu reći da smo biti i relativno neoprezni, zbog toga nam se i desila nesreća. Značajnog dijela zbivanja nakon nesreće se ne sjećam jer sam imala parcijalnu amneziju. Nekih slika sam se sjetila u međuvremenu. Osjećaji su mi pomiješani. Osjećam i jezu u trbuhu, a cijela priča nije jednostavna. No, ja sam preživjela tog 7. februara i to je ono što želim danas slaviti i svima poručiti da – planina iako zna biti prestrašna i užasna, moramo je poštivati, kao i običaje koje zatetknemo u prirodi, a pogotovo na planini zimi.”, kazala je Anisa Šerak.

Alarmirana je Gorska služba spašavanja – stanica Sarajevo. Čekajući ratrak, u razgovoru sa kolegama, Armin odlučuje da se ka Kotlovima uputi odmah. Hrabrost, spremnost, adrenalin i brzina doveli su ga do najsurovijeg mjesta na Bjelašnici – do krvavog traga, do Anise.

“Dolaskom do Anise vidio sam da je u jako teškom stanju. Bila je pothlađena. Njena usta, uši i nos bili su puni snijega. Pristupio sam pružanju prve pomoći. Prvo sam odstranio snijeg kako bih joj oslobodio dišne puteve, uzeo sam astro foliju i pokušao da je utoplim. I nakon toga sam čekao da dođu drugi spasioci. Anisa je nekoliko puta gubila svijest. Kada su došli spasioci, doktor je krenuo sa trijažom i pristupili smo transportu. Zbog jakog vjetra na Bjelašnici helikopter Oružanih snaga BiH, a ni EUFOR-a nisu mogli da slete u Kotlove pa smo bili prinuđeni na kopneni transport što je u ovakvim slučajevima najteži dio posla.”, dodaje Armin.

“Mnogi ljudi su se nakon što sam spašena pitali da li ću uopšte preživjeti. To se pitao i tim ljekara koji su brinuli o meni na Koševu. Najveći problem u tom trenutku bila je hipotermija. Tada sam imala oko 28 stepeni što je skoro pa inkopatibilno sa životom, no Arminovom herojskom borbom i borbom njegovih kolega u stanici Sarajevo Gorske službe spašavanja – sjajnim naporima su me spasili u posljednji čas. Kada sam prebačena na Koševo u bolnici tek tada je krenuo drugi dio moje borbe za život. Bila sam nekoliko dana u komi, morali su mi ponovno vratiti temperaturu na normalnu ljudsku temperaturu da bi me profesor Gavrankapetanović uopće mogao operirati. Imala sam dvije vrlo opsežne operacije. Nakon operacija krenuo je i treći, završni dio, moje borbe za život i bitke za povratak u normalano funkcionisanje. Bila sam četiri mjeseca nepokretna, a onda je valjalo napraviti prvi korak na štakama, pa na stepenicama i da nisam imala podršku svog daidže profesora Isabegovića koji je sa mnom svaki dan po pet sati dnevno uporno vježbao da bih ja danas stajala ovdje i normalno hodala.”, kazala je Anisa za N1.

“Povrede su bile ekstremno teške – natkoljenice, karlice, rebara, ramena, koliko se sada mogu sjetiti i koljena. Ono što posebno pamtim su zglobne destrukcije koje su bile značajne i nisu mi ulijevale nadu da će ona moći ponovo kvaliteno hodati, a pogotovo ne da će moći baviti se bilo kakvom značajnijom aktivnišću. Međutim, iz dana u dan – njen organizam, ali i psiha pacijentice značajno je utjecala da smo mi dobili izvanredan rezultat. Mogu slobodno reći – i za mene neočekivan rezultat. Jedno malo čudo”, pojašnjava prof. dr. Ismet Gavrankapetanović, specijalista ortopedije i ortopedske hirurgije.

Opširnije u prilogu Milice Vučetić.