Pilav: Šutnja vodi u zaborav, a ja danas govorim u ime onih koji nisu rođeni da ne bi bili ubijeni

Genocid nije počeo u julu

"Genocid nad Bošnjacima Srebrenice nije počeo jednim danom, niti je završio jednim danom. On je rezultat sistematskog plana koji se sprovodio godinama", ovim riječima započinje Pilav.

Ratni hirurg, danas ugledni torakalni hirurg u Sarajevu, doktor Pilav jedan je od onih koji ne pristaje na zaborav. Bio je svjedok granatiranja, preleta aviona, bolničkih kreveta punih ranjenika, gladi, bolesti, ali i šutnje. Šutnje koja, kako kaže, prijeti da Srebrenicu gurne u vječnu tišinu.

"Genocid je u Srebrenici počeo mnogo ranije, još od 1992. godine. U tom periodu do 1995. godine ubijeno je nešto manje od 4.000 ljudi. Najveći dio bošnjačkih prostora je srušen, spaljen, etnički očišćen. I sve to uz aktivno učešće države Srbije. Svjedočio sam svakodnevnim granatiranjima, topovskim napadima, tenkovima, preletima aviona“, kazao je Pilav.

Dodao je da se fokus javnosti često stavlja isključivo na jednu tragediju, što je, kako ističe, razumljivo, ali i djelimično opasno.

"Priča o genocidu ne smije se svesti samo na kulminaciju. Srebrenica je postala zaštićena zona nakon brojnih masakara, među kojima je i napad na djecu u centru igrališta. Rezolucijom UN-a nije uvedena zaštita, već je oduzeto oružje žrtvi, a ne dželatu. Agresorska dejstva nisu prestajala, a mi smo svakodnevno liječili ranjenike u ratnoj bolnici“, podsjeća Pilav.

Zaštićena zona kao logor

Zastrašujuće je kada hirurg, koji je svakodnevno spašavao živote, Srebrenicu uporedi sa koncentracionim logorom.

"Tom rezolucijom zapravo je uspostavljen najveći konclogor na svijetu. U jednom momentu bilo je i 66.000 ljudi u Srebrenici, mjestu koje je prije rata imalo sličan broj stanovnika. Ne volim termin 'humanitarna kriza', ali to jeste bila humanitarna katastrofa“, govori on.

Ali ono što se, kako je dodao, najrjeđe spominje i rijetko dospijeva u javni diskurs, jeste upotreba hemijsko-bioloških sredstava.

"Bivša JNA je još osamdesetih godina sačinila plan BIO-131S, koji je predviđao hemijsko-biološko djelovanje u istočnoj Bosni, posebno u Srebrenici i Žepi. Iskorištena je činjenica da su vode siromašne jodom, što je ranije izazivalo gušavost. Tokom rata, u humanitarnim konvojima nije bilo soli, ili je bilo vrlo malo. Rezultat? Poplava malignih oboljenja, naročito među mladima. Štitna žlijezda, digestivni trakt, reproduktivni organi kod mladih žena – sve to je posljedica sistematskog djelovanja", pojasnio je.

Pilav to naziva onim što i jeste: "To je sistematski planiran zločin. To je još jedan element koji čini genocid genocidom – namjera da se uništi jedna etnička grupa".

Srebrenica danas: povratak u prazninu

Nakon svega, kaže, Srebrenica je ostala mrtav grad.

"Danas Srebrenica nije živa. Nije dovoljno samo obnoviti kuće. Povratak mora biti održiv. Mora postojati produktivna generacija koja stvara nove vrijednosti. Nivo djece u školama je najbolji pokazatelj toga – a on je poražavajući“, istakao je Pilav.

Iako postoje ljudi koji imaju volju, nemaju moć. Moć je, tvrdi, drugdje.

"Bojim se da oni koji bi trebali da vode računa žele da ovo stanje traje. Srebrenica je decenijama političko siroče na kojem mnogi ubiru poene. Nakon današnjeg dana – sve opet ostaje pusto. Ostaju novinari, možda poneka majka. I ništa više“, naglasio je doktor Pilav.

Zaborav u obrazovnim politikama

S posebnim tonom ogorčenja Pilav govori o obrazovnom sistemu.

"Zabrinjava to što se genocid izučava van Bosne i Hercegovine, ali ne i u samoj zemlji. U Republici Srpskoj to je očekivano, ali porazno je da i neki kantoni u Federaciji BiH odbijaju da podrže inicijative Memorijalnog centra. Govorimo isključivo o dokazima. Ne priznajem nijedan izgovor“, Stava je Pilav.

Posebno je u tom kontekstu kritikovao kantonalna ministarstva obrazovanja.

"Mi imamo ingerenciju nad obrazovanjem u kantonima – ali još nemamo sistem utemeljen na činjenicama. Historijski časovi u Potočarima su korisni, ali to su ekskurzije. To nisu obavezni sadržaji. Ne može se kolektivno pamćenje graditi na dobrim namjerama", dodao je.

Glas koji mora trajati

Kao preživjeli, Pilav sebe vidi kao glas onih kojih više nema i onih koji se tek trebaju roditi.

"Mi koji smo preživjeli imamo obavezu da pričamo. Šutnja vodi u zaborav. A narod koji zaboravi – osuđen je da mu se historija ponovi u brutalnijem obliku. Govorim, pišem u ime onih koji su ubijeni da ne bi govorili. Govorim u ime onih koji se tek trebaju roditi da ne bi bili ubijeni", poručio je na kraju Pilav.

Sve vijesti i informacije o obilježavanju 30. godišnjice genocida u Srebrenici pratite na našem LIVE BLOGU.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad