U Bosni i Hercegovini nije lako biti Bosanac. U većini gradova u BiH, po rođenju vas u matičnu knjigu upisuju kao Srbina, Bošnjaka, Hrvata ili ostalog. U Bihaću, Banjaluci ili Bijeljini, upisati nacionalnost Bosanac u matičnu knjigu rođenih nije moguće, dok su nam npr. u matičnoj službi Mostar rekli da to nikada niko nije tražio i da nisu sigurni da li ta mogućnost postoji. U Sarajevu ta mogućnost postoji od 2015. godine, kada se za istu, pravnom bitkom dugom devet mjeseci, izborio Sarajlija Kemal Šalaka.

Faruk Šalaka prvi je Sarajlija koji je upisan u matičnu knjigu rođenih kao Bosanac. Za njega, biti Bosanac, znači i ne zagađivati prirodu i čuvati svoj grad, podstaći druge da se ekološki ponašaju.

 “Mi trebamo čuvati grad, i nikada nećemo da zagađujemo”, rekao je Faruk.

“Nikad nećete da zagađujete prirodu?”, upitao ga je drug.
“Nikada”, dodaje.

Ovim je Faruk dokazao da je istinski, srcem, Bosanac, da voli i poštuje zemlju u kojoj je rođen. Da je Bosanac po nacionalnosti i da tako treba biti upisan u matičnu knjigu rođenih, njegovom ocu Kemalu nije bilo lako da dokaže.

“Godine 2014. sam dobio Faruka, do 2015. godine je trajala ta borba, nekih 8, 9 mjeseci. A sve je počelo kad sam otišao u Opštinu da ga upišem. U međuvremenu se u matičnu knjigu počela upisivati nacionalnost. Pitali su me hoću li se izjasniti o nacionalnosti djeteta, ja sam rekao hoću, napisao sam Bosanac, u Bosni je normalno da su ljudi Bosanci… Međutim, službenica mi je rekla da ne može Bosanac, da može samo Bošnjak, Srbin, Hrvat ili ostali… tu je nastala svađa sa tom ženom, sa njenim pretpostvljenim, istjeran sam iz opštine”, kazao je Kemal Šalaka, dodajući:

“Suštinski je važno zato što su Bošnjak i Bosanac dva različita pojma, u današnjem društvu. Generalno gledajući nema nikakve razlike. Međutim, pošto je to ispolitizirano, pa se kao Bošnjak podrazumijeva da je islamske vjeroispovjesti itd. i nastalo je tek 1993”.

Građani moraju uzeti stvar u svoje ruke

Dodaje da su svi na početku bili Bosanci, te da se nije gledalo ko je ko, ko je koje vjere itd.

“Onda je sve to došlo na mala vrata, a ja ne volim da me prave magarcem. Pošto smo svi Bosanci i želim da se osjećamo svi kao Bosanci u Bosni, a etnički neka bude ko šta hoće, tako sam ja htio da ljude ujedinim da dam svoj primjer i svoj doprinos”, kazao je.

Pravnu bitku, Kemal je dobio uz “pro bono” pomoć advokata Nedima Ademovića.

“Gospodin Kemal Šalaka je po etničkoj pripadnosti Bošnjak. On je po rođenju svog djeteta zahtijevao u opštini Centar u Sarajevu da se njegovo dijete upiše po nacionalnost a ne po etničkoj pripadnosti, što je opština Centar odbila. Ovo se zove u pravu presedan. I državni organ je donio odluku koja je po našem mišljenju i dubokom uvjerenju u skladu sa ustavom i pravilnim tumačenjem evropske konvencije, odnosno prava na privatni život. Ovakvu odluku trebali bi slijediti svi upravni organi i sudovi u BiH, da ne bi ponavljali istu grešku koju smo dokazali da je napravila opština Centar. Nažalost, u BiH, poslije dejtonskog mirovnog sporazuma, kompletna administracija, svi formulari, zasnovani su na toj nesretnoj tripartitnoj etničkoj podjeli između Srba, Hrvata i Bošnjaka, uz potpuno isključenje bilo koje druge kategorije građana uključujući i po pitanju identiteta”, istaknuo je Nedim Ademović, dodajući:

“Jako puno smo poziva i zahvalnica dobili na ovom slučaju jer su ljudi napokon odahnuli i rekli – mi želimo takođe da se izjašnjavamo kao Bosanci, odnosno Hercegovci, i da istovremeno budemo i pripadnici etničkih tzajednica, što nam je onemogućeno, što je protivprirodno”.

Ono što je bitno naglasiti, istaknuo je Ademović, je da izjašnjavanje kao Bosanac ili Hercegoac, ne znači anuliranje automatsko pripadnosti etničkoj zajednici, jer svaki čovjek, što ima više identiteta, on je bogatiji.

“Građani moraju uzeti stvar u svoje ruke i boriti se za svoja prava, jer ako budu čekali državu da bude dobra prema njima, uvijek će im se vratiti lošim jer je to naše iskustvo 30 godina. Ovakvi slučajevi treba da budu motivirajući za građane da se bore za svoja prava i da ne odustaju”, rekao je.

Bosanac znači biti dobar čovjek

Zahvljujući ovom slučaju, iz matične službe opštine Centar, već 7 godina je moguće dobiti ovakav odgovor:

“U matičnu knjigu rođenih moguće je u rubriku „Nacionalnost“ upisati Bosanac, i to u okviru osnovnog upisa, kao i u naknadnom upisu podnošenjem zahtjeva u upravnom postupku”.

Nakon što je Kemal upisao Faruka, i on i supruga i dvoje starije djece upisani su kao Bosanci. To je bio jedan od njegovih činova i borbi koje je vodio čak i maloljetan, u ratu – da ovo bude zemlja svih ljudi koji u njoj žive. On nije odustao od takve zemlje ali ova država kao da odustaje od onih koji je istinski vole.

“Ne vjerujem da ću ovdje ostati. Već pripreme neke pravim za odlazak vani, ne zbog mene nego zbog djece prvenstveno, mislim da budućnost nije ovdje dobra, tako da ćemo vjerovatno budućnost na zapadu negdje tražiti”, rekao je Kemal Šalaka.

Faruk Šalaka, dječak čiji se otac borio da on pravno, nacionalno, suštinski, bude Bosanac. Dječak koji vjeruje da biti Bosanac znači biti dobar čovjek. Dječak, čija uvjerenja, nisu uvjerenja zaslužnih za to što je on, još jedan Bosanac koji pakuje kofere…