Prešli smo tačku s koje nema povratka: "Vode je sve manje u BiH, izvori nisu izdašni. Uslijedit će ozbiljne redukcije"

"Vodni stres je jedno, bankrot je drugo. To moramo prvo da razjasnimo. Znači, vodni stres kad nam se odjednom pojavi višak vode ili manjak vode. Ali bankrot je kad kontinuirano imamo manjak vode i koji ne može da se obnovi. Znači, vode je sve manje i manje. Pitke vode je sve manje i manje. Ja mogu samo navesti jedan primjer. Područje grada Sarajeva. Sarajevo je žedan grad. Nemamo vode. Prije 30-40 godina područje Bačeva, odakle se Sarajevo snabdijeva vodom, imalo je vodu na 3 do 4 metra dubine. Sad se već crpi voda sa 9 do 10 metara. Jednostavno smo potrošili jedan veliki sloj vode koji se tisućama godina skupljao, a sad ne može da se obnovi taj dio vode. A potrebe za vodom su sve veće i veće. Evo imali smo prošlo ljeto, dugotrajna suša, visoke temperature, visoka potrošnja vode, a vode jednostavno nema. Imali smo neke redukcije, lagane su redukcije bile na svu sreću, ali bojim se da sa svim ovim što nam donosi budućnost, tih redukcija biti sve više i više i da će biti sve oštrije", upozorio je.

"Izvori su sve plići"

Ističe kako je ključni problem i krčenje šuma te degradacija zemljišta.

"Površine pod šumama su sve manje i manje. Uporno krčimo šume. Imamo zadnji podatak da je u BiH zadnjih par godina izgubljeno 41.000 hektara šuma. Jedna velika bukva nam čuva 800 litara vode. Sad uzmite, imate na jednom hektaru takvih dvije stotine stabala, pa onda kad pomnožite s tom površinom koliko smo izgubili šuma, onda vidite koliko već imamo manjka vode. Jednostavno, izvori više nisu izdašni kao što su bili, rijeke su sve pliće i pliće", kazao je prof. Ballian.

"Ekološki redit"

Istakao je kako veliki problem predstavlja ekološki kredit koji trošimo nerazumno.

"Mi trošimo mnogo više resursa nego što zemlja može da obnovi. Mi uporno govorimo, rijeke su obnovljivi izvori i mi ćemo njih pregraditi, koristit ćemo i za energiju. Ne, rijeke nisu obnovljivi resursi. Evo upravo vidimo, znači s ovim bankrotom, vode je sve manje i manje. I gdje idemo? Idemo znači u sušu, idemo u jedan veliki problem iz kojeg nemamo izgleda ako se ne osvijestimo. Mada ja vrlo često u zadnje vrijeme govorim da smo prešli tu prelomnu tačku s koje povratka nema. Na svjetskom nivou", kazao je.

Dodaje kako je to i politički problem, ne samo BiH već cijelog čovječanstva.

"Ima nas 8 milijardi. Oko 2 milijarde ljudi nema pristupa pitkoj vodi. Taj nedostatak pristupa pitkoj vodi tjera ljude na migracije. Idu tamo gdje mogu da se napiju. Zato imamo toliko svake godine izbjeglica, migranata koji prolaze kroz nas u zemlju, potrazi za boljim životom, a bolji život je izvor pitke vode i izvor hrane", pojasnio je profesor.

"Siječemo granu na kojoj sjedimo"

Upozorava da, ako nastavimo sa dosadašnjim pristupom, povratka nam nema.

"Siječemo granu na kojoj jednostavno sjedimo, a kad siječemo tu granu, šta će nas tu držati? Uporno krčimo šume, uporno uništavamo čak i gradsko zelenilo, koje može igrati jednu od jako bitnih uloga u ublažavanju svih tih posljedica", dodao je.

Problem i nelegalna gradnja o kojoj pišemo već godinama, posebno u Kantonu Sarajevo.

"Čim imate nelegalnu gradnju, ta gradnja mora biti napravljena na nekoj zelenoj površini. A i one male, travnate površine mogu uticati na zadržavanje vode, na kretanje vode u prirodi. Mi to sve zabetoniramo. Kad imamo beton, mijenjamo klimu, mijenjamo okoliš, mijenjamo sve", istakao je prof. Ballian.

"Stari ljudi nikada nisu gradili kuću pored rijeke"

Naglašava kako "stari ljudi nikad nisu gradili kuću pored rijeke već uvijek negdje na strani gdje voda ne može da dođe".

"Danas je hajdemo do rijeke, ako može da nam rijeka ide kroz dnevnu sobu, bilo bi to super. Rijeka nadolazi, javlja se bujični tok, dalje sužavamo rijeke, zatrpavamo ih, pregrađujemo, preusmjeravamo. Evo najnoviji podatak jedne organizacije koja se bavi promatranjem i analizom rijeka na Balkanu. 2500 km rijeka je uništeno na Balkanu. Bilo pregradama, bilo regulacijama, bilo vađenjem pijeska iz riječnih korita. Znači, te rijeke su izgubile svoju autonomiju, svoju fizionomiju i one počinju potpuno drugačije da se ponašaju. Vidimo da nekad u Sarajevskom polju nije bilo poplava. Evo imali sm, sad je bila poplava, rijeka Dobrinja se izlila, znači dolje oko Dogloda poplavila par kuća. Nikad te riječice nisu plavile. Sve do onog trenutka dok se iz rijeke Željeznica i rijeke Bosne nije počeo vaditi pijesak. Onda su te rijeke počele mijenjati svoju fizionomiju i krenule su poplave" pojasnio je.

"Da je bilo dovoljno stabala ne bi bilo ljudskih žrtava"

Ističe da su voda i šuma "pupčanom vrpcom povezane".

"Šuma nam čuva vodu i daje nam vodu, daje nam izdašnost izvora. Kako smanjujemo površine pod šumama, kako u šumama je sve manje i manje drveća, jer prorjeđujemo, siječemo malo nekad više nego što nam treba. Znači, to je tu problem privatnih šuma. Imamo problem s jedne strane smanjivanja površina, a to onda direktno utiče na količinu vode s kojom raspolažemo tlu, s kojom raspolažemo izvorima, znači povezano. Dalje, kad imamo velike količine padalina, šuma zadržava vodu. Ne da da voda brzo otekne. Ako nemamo dovoljno stabala, znači imamo površinske tokove, imamo bujične tokove, pa evo vidjeli smo šta je bilo u Donjoj Jablanci, šta je bilo u Neretvici, šta je bilo u Fojnici. Da smo tu imali šumu, sigurno ne bi bilo ljudskih žrtava. Bilo bi bujica, ali ne bi bilo ljudskih žrtava", kazao je prof. Ballian u Novom danu.

Naglašava kako koristimo i trošimo iznad mogućnosti naših rijeka, a kao dokaz vidimo poremećaje kojima svjedočimo. Prof. Ballian kaže kako je potrebna ozbiljna studija koja bi analizirala sve vodotoke koje imamo u BiH.

"Nažalost, nemamo prethodno stanje, nemamo nulto stanje, ali evo sad kad bi se krenulo u nekoj egzaktnije praćenje, za nekih 5-10 godina imali bi jako dobre rezultate. Bojim se da uvijek analiziramo stanje kad se desi neka elementarna posljedica umjesto da imamo neku simulaciju da napravimo šta nas može očekivati i da na taj način reagujemo, da preduprijedimo sva ta negativna dešavanja koja nam se dese", kazao je.

"Uzimamo mnogo, a ne vraćamo"

Iskazao je bojazan da ćemo devastirati našu zemlju ako se nastavimo ponašati kako se trenutno ponašamo.

"Gdje uzimamo jako mnogo, gdje devastiramo jako mnogo prirodu, a ništa prirodi ne vraćamo. Nije to trend samo kod nas. Mi smo mala zemlja, uzmite samo jednu Rusiju, Oni godišnje izgube 5 do 6 miliona hektara šuma. Imate s druge strane jednu pozitivnu stvar. Kina razmišlja o svojoj budućnosti. Kina podiže šume u pustinjama. Ulažu ogromna sredstva jer znaju što je šuma, da ne mogu opstati bez šume, da je šuma jedini prirodni obnovljivi resurs. Tako nešto ne možemo baš očekivati od naših vlasti, pretpostavljam. Imali smo nekada takva razmišljanja u ovoj zemlji. Imali smo nešto što se zvalo Fond za krš gdje je bila tendencija da se povećavaju površine pod vrijednim šumama u BiH. To je period kraj 70. i 80. godina kad se jako mnogo ulagalo u pošumljavanje, podizanje šuma. Danas mi možemo vidjeti na čitavom jednom potezu od Bosanskog Grahova do Trebinja možemo primijetiti te novo podignute šume. Neke su stradale u požarima, ali mnoge su još opstale i jako dobro izgledaju", poručio je.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad