Hapšenja sedam osoba iz nekadašnjih policijskih struktura koje se terete za za ubistvo 22 civila u Balatunu u Bijeljini, vratilo je porodicama nadu da će pravda biti zadovoljena. Posjetili smo naselje Bukreš gdje su živjele ubijene porodice Sarajlić, Sejmenović i Malagić.

U ulici strašnog zločina otisak stopala u betonu svjedoči da je tu živjela djevojčica Alma, sa majkom Amirom, ocem, bratom, djedom i nenom. Svi su odvedeni, ubijeni i bačeni u Drinu, a tijela su pronađena u Srbiji. Amirin brat se prisjeća posljednjeg susreta dok uzalud otvara zauvijek zaključana vrata.

“Teško je. Teško je jer se svega sjećam, gdje je šta bilo. U junu sam bio sjedio ovdje sa svima njima, a četvrtog augusta sam ja izašao iz Bijeljine”, govori nam Amir Hadžisalihović, brat ubijene Amire Sarajlić.

To su bili prvi rođaci Subhije Murguzović kojoj su, u kući pored, ubijeni majka, brat, snaha i dvoje djece. Od toga se nikada nije oporavila, a po povratku u ulicu, izbjegavala je kontakt sa komšijama.

“Oni su me počeli pozdravljati, pa sam i ja njih. Mislim nemam nekih problema, ali imam strah. Kada neko dođe sa autom, bojim se da, ako smo nešto rekli u javnosti, da ćemo biti odvedeni i poubijani. Ja još živim u strahu, vjerujte”, priča nam Subhija Murguzović.

A iznad straha se izdigao novinar Jusuf Trbić koji je preživio premlaćivanje i mučenje. Napisao je nekoliko knjiga koje su korištene kao dokument u haškom tribunalu. Čekao je 30 godina da se stvari pokrenu sa mrtve tačke.

“Svo to vrijeme, mi koji živimo ovdje, srećemo na ulici te zločince. Oni nas gledaju. Vjerovatno su bili sigurni da se neće ništa slično dogoditi, da neće odgovarati ni za što. I mnogi od njih su govorili da u Bijeljini nije bilo nikakvih zločina i da je bilo, valjda bi bili procesuirani. Evo sada možemo reći da smo dočekali bar jedan dio pravde”, naglašava Jusuf Trbić.

Porodice žrtava nadaju se pravdi i sa strepnjom je čekaju.

“Molim taj sud, ako mogu išta da učine da nam pomognu, da na bar malo bola i jada smanje, da dođemo do sebe. Da ih zatvore i da im sude i da to bude završeno”, nada se Subhija Murguzović.

“Kako je majci gledati da ubiju dijete? Ili djetetu da mu ubiju majku ili oca? To se desilo sa mojom sestrom i mojima. To me je nosilo i nosit će me do kraja. Sve dok ne budu izvedeni počinioci i kažnjeni”, naglasio nam je brat ubijene Emine, Amir Hadžisalihović.

Tokom rata su hiljade bošnjaka protjerane iz Bijeljine, a mnogi su odvedeni u logor, preživjeli zlostavljanja, mučenja, silovanja, pljačke i druge oblike psihičkog i fizičkog maltretiranja.

Na jednom mezarju u Bijeljini počiva 18 posmrtnih ostataka žrtava koje su ubijene iz tri pomenute porodice, a za četiri žrtve još uvijek se traga. Inače, po podacima povratničkih udruženja u Bijeljino, tokom rata je ubijeno oko 500 civila, a 80 njih još nije pronađeno.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad