Dok stalno nešto očekujemo i nadamo se najboljem, mi koji ne namjeravamo nigdje, oni drugi, mlađi planiraju se pridružiti masi koja je davno otišla iz Bosne i Hercegovine. To su naši protesti, tihi, a ne moraju takvi biti.

Sa jedne strane Trg Kralja Aleksandra, sa druge strane Trg Sabora bosanskog (Istočno Sarajevo i Sarajevo – međuentitetska linija). I opet su se iza tih prozora sa TV ekrana čule riječi koje su jednako poigravanje sa zdravljem – i jednih i drugih. “Čini mi se kako nikada ne bih mogao odabrati bolji komšiluk na svijetu od ovoga”, kaže sagovornik N1 iz sarajevskog naselja Dobrinja. Na svakom ćošku i pedlju ovog, njihovog zajedničkog životnog prostora, zajednički su i odgovori na pitanja šta je ono što ih najviše muči.

“Građane niko ne gleda”

“Malo je nade za građane da će se nešto promijeniti. Strašno. Niko građane ni ne gleda”; “Cijene. Svaki put kad uđem u neki trgovački centar, šokiram se”; “Ma preživljavanje, pa vidite kakva nam je situacija, penzioneri kako žive…N1: A kako prežive penzioneri? “Uz pomoć trikova, što kažu” – neki su od komentara građana.

Trik je preživjeti sistem koji mirno gleda svoje urušavanje. Ne samo jer košta svaki dan sve više i ne samo jer su dani obojeni mučnom retorikom, nego i zbog onoga što se njome sakriva.

“Ta neka tragična riječ da smo mi društvo u tranziciji i da valjda trebamo prihvatati da smo društvo u tranziciji već trideset ili četrdeset godina, pa je dozvoljeno da imamo neka nesavršenstva je savršen izgovor za jednu brutalnu korupciju koja u u pravnom smislu te riječi razjeda ovo društvo i svaku njegovu poru, od najsitnijih usluga, do krupnih. Mi hodamo neispravnim cestama, ulazimo u bolnice iz kojih nismo sigurni kako izaći živi, ulazimo u autobuse za koje ne znamo kako će stići do odredišta, puka je sreća što izlazimo neokrznuti”, rekao je Aleksandar Trifunović, urednik magazina Buka.

Nepravda boli više od svega

“Koliko god čovjek novca da ima, može se. Ali, kada vi vidite nepravdu oko sebe, ko je gore, a ko je dolje… Bruka i sramota za ovoliku nepravdu prema svima u društvu, prema obrazovanim, prema umjetnicima, prema svima. A da ne govorim kakve su nam zdravstvene usluge, obrazovanje i ostalo. Ići i samo ići odavde”, kazala je jedna građanka.

I dok regija ustaje zbog tragičnih događaja koji se u svojoj srži jedva razlikuju jedan od drugih – odlazak bi mogao biti najdominantniji protest bosanskohercegovačkoj tragediji, pribojavaju se sociolozi.

“Ono što donosioci odluka svaki dan prezentuju mladim u Bosni i Hercegovini, zapravo je samo još jedan element koji potvrđuje značajan procenat mladih ljudi da kazne svoju državu na jedan od najgorih mogućih načina, a to je da mlada osoba u svojoj najpotentnijoj dobi zapravo okrene leđa i napusti svoju zemlju, i to trajno. To su stvari koje bismo mi trebali pokušati da umanjimo kroz svoj retorički pristup, kroz naš odlučan pristup da nema pregovora, razgovora ili bilo čega drugog sa osobama koje na bilo koji način urušavaju ustavni poredak. I naravno, kroz vrlo aktivno, brzo i blagovremeno djelovanje onih institucija koje su nadležne”, rekao je SOT: Amer Osmić, profesor sociologije sa FPN UNSA.

Dok umjesto najvećeg kapitala, akumuliramo strah i čekamo razrješenje onog što nazivaju najvećom krizom u tri decenije, ni ne znamo tačan broj onih mladih koji su davno odlučili da će im jedna od bezbroj preživljenih biti posljednja. Niti broj onih koji su iza njih ostali, a žive u apsolutnom siromaštvu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje