Pripadnici USAR tima o akciji u Turskoj: Gazite bukvalno preko beživotnih tijela

Adi Prguda kaže da su još pod utiscima i da nisu mogli zamisliti šta ih čeka na terenu.

"Još smo pod utiscima i kako vrijeme odmiče, u glavi su te ružne scene. Nevjerovatno iskustvo. Mi smo se vratili živi i zdravi, kako je sad tim ljudima tamo bez porodica i svega? Katastrofa. Ovo što smo gledali u medijima nije ni pet posto onoga što smo vidjeli. Gazite bukvalno preko beživotnih tijela i to nas je potreslo", kaže Prguda.

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=spasiocifucz-n1info-ba-worldwide&stream=hp1400&t=0&player=m3u8v&sp=n1info&u=n1info&p=n1Sh4redSecre7iNf0" video-id="5710356"]

Hanjalić Kemal ističe da su on i kolega Prguda radili noćne smjene i da je to još teži posao nego dnevni.

"FUCZ je djelovala 24 sata na terenu. Prve scene koje smo vidjeli je čovjek na bageru koji kopa i kada je iskopao ormarić ispale su tene, a on je rekao: "Ovo je od mog sina". Teška iskustva. Stavili smo se u situaciji kao da su to naše porodice", kaže kroz suze Hanjalić.

Armin Vukas kaže kako je najteža scena kada timovi iskopavaju ruševine, a porodice ih bukvalno vuku za rukav i mole da nekoga od članova familije spase.

"Ja se trudim da što manje razmišljam o tome. Svaka scena koja asocira na to vas vrati na scene u Hataju. Imate članove porodica koje stoje oko zgrade, vuku vas za rukav. Svakome je njegova porodica prioritet. Zgrada je potpuno uništena i pokušavali smo sve da nekoga živog izvučemo. Teško je kada imate nadu da je neko možda živ, a onda ne nađete nikoga ko je preživio, i razočarate se iskreno", kazao je Vukas.

Kažu da su Turci bili pravi domaćini i da su ih prihvatili na najbolji mogući način.

"Volonteri, ljudi, građani, timovi, svi su se trudili da nas nahrane, da nam daju nešto kao znak zahvalnosti što smo tu i mi smo im davali neku nadu", zaključio je Vukas.