Kriva koja je ilustrovala epidemiološku situaciju početkom 2020. godine rasla je jednako kao i kriva kojom bi se mogle ilustrovati koruptivne radnje. Tri godine poslije znamo ko su krivci u jednom entitetu za jedan predmet. Po mnogima to je samo kap u moru zvanom korupcija u korona nabavkama, na koju nisu bili imuni ni funkcioneri u Republici Srpskoj. Ipak, za sada su imuni na pravosudne procese.

Respiratori po cijeni tri puta većoj od nabavne, zaštitne maske po cijeni uvećanoj za 1.500 odsto, kupljena pa vraćena mobilna bolnica. To su samo neki od brojnih slučajeva sumnjivih javnih nabavki u vrijeme pandemije u Republici Srpskoj. U pravilu za milionske iznose ugovori su sklapani direktnim pogodbama.

“Imali smo i druge slučajeve vezane za FZO na koje je i Transparency international tada upozoravao gdje su praktično u jednom danu dodijeljeni ugovori vrijednosti oko 30 miliona maraka, takođe potpuno izuzimajući iz primjene Zakon o javnim nabavkama”, podsjetila je Ivana Korajlić iz Transparency Internationala u BiH.

A ugovori su, u pravilu, sklapani sa firmama bliskim vladajućim strukturama. Tako je Institut za javno zdravstvo maske, odjela i termalne kamere nabavljao od firme za prodaju oružja, turističke agencije i firme za arhitektonske i inženjerske djelatnosti. Očekivano po cijenama višestruko većim od tržišnih – od duplo do 1.500 posto skupljih. Taj slučaj trenutno je pred Okružnim sudom u Banjaluci i jedini je aktivan.

“Sigurno je da je mnogo više bilo tih sumnjivih korona nabavki nego što je procesuirano i nego što je otvorena istraga. Sama činjenica da vlast u Republici Srpskoj uporno odbija zahtjev opozicije da dostavi spisak svih korona nabavki u Republici Srpskoj pokazuje da nešto kriju”, naglasio je novinar Capitala Siniša Vukelić.

Odgovore nisu dale ni istrage koje su pokretane, niti pretresi koji su vršeni. Konretno tužilaštvo se bavilo slučajem nabavki 50 respiratora koje je Fond zdravstvenog osiguranja kupio od firme “Medietik”. U sve su se uključili SIPA i državno tužilaštvo, no bez efekta. O potencijalnom obimu zloupotreba kojeg su institucije i njihovi dobavljači redom negirali, danas svjedoče izjave opozicionara iz 2020.

“Da li su respiratori nabavljani po cijeni od 58.000 KM, a Fond kupovao od preko 100.000. Firma koja je nabavljala najveću količinu respiratora je firma Medietik. Vlasnik te firme je suprug Ane Trišić Babić, a ona je savjetnica člana Predsjedništva gospodina Dodika”, naglašavao je tada, kao poslanik PDP-a u NSRS, Draško Stanivuković.

Malo je onih koji o ovim temama i danas postavljaju pitanje. U PDP-u tek šef poslaničkog kluba Igor Crnadak kojeg je premijer pozvao u kabinet kako bi mu pokazao spisak “korona nabavki”. No, taj poziv nije realizovan, a iz ove opozicione stranke i danas podsjećaju na težak period u kojem je Bosna i Hercegovina bila prva u Evropi po smrtnosti od korone.

“Stvarno smo prošli jedan težak period, a da ljudi ne smiju znati šta se dešavalo. A da su neki takođe postajali milioneri preko noći. To se ne smije zaboraviti. U isto vrijeme dok se bacalo bukvalno milionima što za skalamerije, što za respiratore, u isto vrijeme mi smo osnovnu medicinsku opremu dobijali iz Srbije”, riječi su portparolke PDP-a Anje Petrović.

Šta je sa predmetima “korona ugovora” istragama o nabavkama respiratora ili pokretne bolnice vrijedne preko četiri miliona maraka, prvo kupljene pa potom vraćene, pitanja su na koja nema odgovora niti iz entitetskog niti iz državnog tužilaštva. Tri godine poslije, vlast o temi “korona nabavki” jednako kao i prvog dana – nerado i oštro.

Više u priči Mladena Vujinovića.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad