Prof.dr. Andrej Trampuž, šef Odjela infektologije i istraživač u najvećem evropskom Kliničkom bolničkom centru Charité u Berlinu samo za N1 govorio je o brojnim dilemama osoba koje se žele vakcinisati, imaju strah od nuspojava, novim sojevima virusa te demantovao svojim znanjem niz dezinformacija koje se mogu čuti i u Bosni i Hercegovini.

N1: Šta bi rekli svim osobama koje imaju strah i dilemu o bilo kojoj vakcini, od Pfizera, AstraZenece i ostalih zbog plasmana različitih informacija putem medija?

Trampuž : Poruka jednostavna – mi imamo problem sa virusom koji svaki dan uzima mnogo života, da ne govorim o tome koliko će ih imati hronične long-kovid posljednice od ove infekcije. Ako ne bi imali korona virusa sada, onda bi mogli razmišljati ko da se cijepi, ko ne. Ali sada je svaka infekcija toliko opasnija nego vakcinacija, da svako koga možemo vakcinisati je jedna pobjeda jer – prvo smo se zaštitili od smrtnih slučajeva, a drugo biće i kraj pandemije.

Strah od vakcinacije

N1: Kako ‘srušiti’ strah od vakcinacije?

Trampuž: Pfizerova vakcina kao i ostale imaju, opasne nus pojave u jednom od 100.000 ili čak manje slučajeva. A infekcija je potpuno suprotno – jedan od 10. Znači imamo 10.000 veću vjerovatnoću da imate probleme poslije infekcije, nego poslije vakcinacije. Svi koji se neće vakcinisati, oni će se inficirati ranije ili kasnije. Niko neće biti imun sam po sebi, bez vakcinacije. To je jedina mogućnost, nema druge alternative.

Postoji i u Njemačkoj 10% ljudi koji imaju strah i oni će se kasnije inficirati bez vakcinacije. I poslije infekcije – to je još jedan problem – imunost traje kratko vrijeme. Oni koji su preboljeli i preživjeli infekciju, nisu dugo zaštićeni. Oni se mogu svakih 6 do 12 mjeseci opet inficirati.

N1: Šta bi poručili osobama koje su imale, na primjer, anfilaktički šok od penicilina te zbog toga strahuju od vakcinacije?

Trampuž: To nema nikakve veze sa vakcinacijom, kod tih osoba ne treba ništa drugo nego kod ostalih, znači 15 minuta nakon prijema vakcine trebaju biti ljekarski kontrolisani, odnosno opservirani, ako se nešto desi da se može reagovati, ali oni koji imaju anafilaktički šok na penicilin nemaju veći rizik da imaju bilo koju alergijsku reakciju na vakcinu. Za sve važi da treba 15 minuta poslije vakcinacije da se sačeka.

Broj antitjela u krvi ne znači nikakvu imunost

N1: Da li broj antitjela u krvi znači koliko smo imuni?

Trampuž: Informacije da vas antitjela koja se pojave nakon infekcije štite izvjesno vrijeme nije tačna. Ona ne odražavaju kakva je imunost, jer glavna zaštita je od ćelijske imunosti, što ne možemo mjeriti. Imamo ljudi koji imaju antitjela, a opet se inficiraju, a drugi koji nemaju antitjela su imuni. Nema svrhe gledati antitjela, jer ne koreliraju sa zaštitom koju imamo, ni poslije vakcinacije, ni poslije preboljele infekcije. Zato i vakcinišemo sve one koji su preboljeli već, zatim ako je 6 mjeseci prošlo.

N1: Kada postajemo imuna država?

Trampuž: Vidimo u drugim državama, gdje su već kod 60 ili 70 % vakcinisanih da je stvarno kraj pandemije, što nije u Indiji, nije u Bosni i nije u Njemačkoj još, gdje je 37% stanovništva samo vakcinisano. Imamo svaki dan još 5.000 novih infekcija i preko 200 mrtvih slučajeva, svaki dan. Naš cilj je da nemamo nijednog smrtnog slučaja. To ćemo postići u ljetnim mjesecima kada vakcinišemo 70%.

N1: Kako komentarišete situaciju u Bosni i Hercegovini, gdje nema masovne vakcinacije?

Trampuž: Ja sam siguran da će sada kada bude više vakcina, da će to poslati i u Bosnu. Amerika je poslala već 30 miliona vakcina sada za druge države na tom kontinentu. To će biti i u Evropi. I Njemačka, sigurno kada bude dovoljno vakcina, oni će ih dati drugim državama, pa i Bosni, pošto i u Njemačkoj neće biti kraj pandemije dok se u svim državama to ne stavi pod kontrolu.

Više od dvije doze vakcine

N1: Da li ćemo morati primiti više od dvije doze vakcine?

Trampuž: Sigurno će trebati primiti treću, pa čak i četvrtu dozu vakcine, ali to neće biti više problem jer tada ćemo imati dovoljno vakcina. Glavni problem nisu oni koji se ne žele vakcinisati, već je glavni problem da nemamo dovoljno za one koji se žele vakcinisati.

Nemamo još dovoljno podataka koliko dugo imunost traje nakon vakcinacije, od toga zavisi i treća doza. I da li imamo nove mutacije, to ne znamo još. Biće potrebno bar jednom, ako ne, dva puta godišnje da se i dalje vakcinišemo, kao što je to protiv gripe vakcinacija, svake godine.

N1: Šta znamo, da li je među nama indijski soj virusa?

Trampuž: Indijski soj je samo jedan od mnogih mutacija. Mnogo više će ih još doći. Svaki tjedan imamo dvije nove mutacije. Koje od njih su opasnije, to ćemo vidjeti. Za sada izgleda da je glavna britanska mutacija – u Evropi 80 do 90% od svih infekcija je ova. Trenutno, izgleda da sve vakcine funkionišu – to je prvo, a lockdown i maske takođe djeluju na mutirane sojeve. To je još jedan razlog više da se što brže vakcinišemo jer što više virusa cirkuliše – bilo gdje, u Bosni, Indiji, Njemačkoj – to je veća vjerovatnost da će dolaziti do mnogo novih mutacija. Znači, vakcinacija je najbolja protiv novih mutacija.