Djeca i mladi su tokom osam godina postojanja "Plavi telefon" pozvali više od 23.000 puta. Kako nam je rekla koordinatorica Maja Kovačević, djeca se najviše javljaju zbog problema s prijateljima, u porodici, vršnjačkog nasilja i zlostavljanja, ali i da se informišu o seksualnom i reproduktivnom zdravlju.

S njima razgovaraju savjetnici koji su diplomirani psiholozi ili studenti nekog od društvenih fakulteta kao što su Psihologija, Pedagogija i Socijalni rad. Svi oni prolaze dvomjesečnu obuku u okviru koje se edukuju kako bi što bolje obavljali savjetodavni rad s djecom i mladima.

“Za osam godina koliko postojimo imali smo preko 23.000 poziva od djece i mladih osoba, ali najčešće se javljaju zbog problema koje imaju s prijateljima, vršnjačkog nasilja, problema u porodici, partenrskim odnosima… Isto tako česta tema jesu zlostalvjanje i nasilje, a često nas zovu i kako bi se informisali o sekusalnom i reproduktivnom zdravlju. Kod djece koja su žrtve fizičkog nasilja možemo vidjeti modrice na njihovom tijelu, opekotine, neobične lomove – sve to može reći da su djeca žrtve fizičkog zlostavljanja, ali kada govorimo o emocionalnom i seksualnom zlostavljanju – teško su vidljivi i možemo da zaključimo samo na osnvu toga ako nam dijete kaže ili na osnovu ponašanja”, kazala je Kovačević u Novom danu.

Kao razlog zbog kojeg se djeca njima obrate, a ne svojim najbližim, navodi da je to što je linija anonimna, odnosno djeca se ne moraju predstaviti niti dati neke podatke kako bi razgovarala s njima.

“Ne mogu da nas vide, čuju nam samo glas i vjerujem da im to dosta olakšava da s nekom osobom koju ne poznaju i neće vidjeti razgovaraju. S druge strane imamo djecu koja doživljavaju emocionalno, fizičko zlostavljanje ili imaju problem u odnosu sa roditeljima pa im je jako teško da razgovaraju s njima o tome što ih muči. Nas vide kao neko sigurno mjesto gdje mogu da se obrate za pomoć ili podršku”, kazala je.

Ističe kako je verbalno nasilje najrašireniji oblik nasilja među djecom, a da je najučestaliji vrijeđanje kako bi osramotili ili ponizili svog vršanjaka. U taj oblik nasilja spada i vikanje, ako i davanje pogrdnih nadimaka.

“Imali smo situaciju kada su nam se djeca obraćala zbog nasilja na internetu da ih drugari ismijavaju, šire lažne informacije o njima ili njihove videe, imali smo i situacija kada su mlade osobe poslale neke fotografije neprimjernog sadržaja i da im ta druga osoba prijeti i ne znaju šta da urade ili kako da reaguju kada ih kontaktira nepoznata osoba… Mi smo kao odrasle osobe svjesne tih opasnosti s kojima se djeca mogu susresti, ali potrebno je da se djeca još više edukuju i infromišu o tome koje su opasnosti na koje mogu naići na internetu, da im objasnimo kako da se zaštite. Ipak, mnogo češće nam se javljaju za nasilje u realnom svijetu nego na internetu”, kazala je.

Istakla je kako se broj poziva povećava iz godine u godinu, a da svoj djeci, za koju procijene da je potrebna veća pomoć, daju upute kome dalje da se obrate.