"Rekli su – stavite bijele zastave i niko vas neće dirati. A onda su nas potrpali kao stoku i počinje tortura"

Duša boli, um takvo zlo nikada ne može shvatiti. Edisa Blažević stoji pored tabuta svog ubijenog oca. Pronađeni su njegovi nekompletni posmrtni ostaci. Da je njen otac ubijen saznala je u logoru Trnopolje, gdje je bila zatvorena sa samo 24 godine. Na ovom svijetu, kaže, za nju je previše boli. I njen muž Ahmed ubijen je na Korićanskim stijenama 1992. godine.

"U logoru sam saznala da je ubijen, a danas bol nije manja, jednaka je... možda čak i veća. Nismo bili svjesni svega što se dešava, duša i tijelo je sada to obradilo i bol je i veća", rekla je Edisa Blažević.

Posmrtni ostaci četiri žrtve kojima je danas klanjana dženaza pronađeni su prošle godine na lokalitetu Donja Dragotinja. Radi se o kompletnim posmrtnim ostacima. Upriličena izložba pokazuje ono što je ostalo od ubijenih: odjeća i poneki predmet.

"To nije slučaj kada govorimo o preostalim žrtvama, one su pronađene 1998. godine. Međutim porodice sve do sada nisu smogle snage da daju saglasnost za ukop. Razlog je što su nekompletni posmrtni ostaci", navela je portparolka Instituta za nestale Emza Fazlić.

Da oda počast svim prijedorskim žrtvama u Kamičane je došao i Zijad Omerovič. Desetine članova njegove familije je ubijeno, kao i dva brata od njegove supruge.

"Bol se nosi u srcu, najteže je onima koji su izgubili najbliže. Meni je teško kada dođem u Hambarine i vidim da je pusto sve. Pobijeno je. Iz svake kuće jedno ubijeno", rekao je Zijad Demirović.

Nesrbima Prijedora i okoline ratno rukovodstvo Republike Srpske odredilo je sudbinu: ili smrt ili logor. Bejdo Kenjar prije rata je radio u inostranstvu. Po dolasku kući odmah je zarobljen i odveden u logor. Isto to je prošao i Refik Sivac.

"Svaki dan, svako veče ubiju nekoga. Kada izgube na ratištu dođu u logor i ubijaju. Eto to su radili. To je u njih bila osveta. Sve su bili civili, nijedan vojnik. Svi od kuća protjerani u logore", kazao je Bejdo Kenjar, bivši logoraš.

"Izvodili su po pet-šest ljudi da ti polome kosti. Ujutro su mnogi već mrtvi. 250 ljudi u jednoj prostori. Svi smo bili korak do smrti", rekao je Refik Sivac, bivši logoraš.

Kod kuće je zarobljen i Indin Čehić. Bio je zatočen u tri logora: Keratermu, Omarskoj i Manjači. Napisao je knjigu ''Broji sine sa mnom dane'', kako bi istina o prijedorskim logorima i logorašima bila zauvijek zapisana. Mislio je da će biti ubijen, a izlazak iz logora doživio je kao drugo rođenje.

"Ja to slavim kao novi rođendan, zapravo kao pravi rođendan. Dijete kada se rodi ne zna ništa o tome, ali kada odrastao čovjek izađe iz pakla, Džehenema, iz situacije u kojoj ne može ni malim prstom da upravlja životom; to je onda pravi rođendan", kaže Indin Čehić.

Zločini protiv čovječnosti, istrebljenje, torture dokazane su u sudskim procesima. Fikret Alić, čovjek s naslovnice magazine Time, u logoru je imao samo 48 kilograma. Priča o trenucima prije zarobljavanja i ubijanja Prijedorčana. Bijele trake na rukama i bijele zastave na kućama.

"24-tog napad na Kozarac očišćen gornji dio, onda u donjem su rekli da se postave bijele zastave na kuće i neće ih niko dirati. 14.6 su došle paravojne snage, JNA, očistili selo Sivce, potrpali nas kao stoku u autobusu. Strpali nas u Keraterm. Počinje tortura. Izbili su mi zube, nos, polomili šest rebara", kazao je Fikret Alić, bivši logoraš.

O kako se sistemskom zločinu radilo govori i podatak da su posmrtni ostaci Prijedorčana pronađeni na više od 500 lokacija, a od toga je 70 masovnih grobnica. Za posmrtnim ostacima 500 žrtava još uvijek se traga. Do sada je ukupano 2600 ubijenih Prijedorčana.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad