O položaju žene u društvu, uglavnom se govori pred 8. mart. Podaci koji se tada iznesu, nisu nikome za ponos. Jedva na prste ruke možemo nabrojati žene koje obavljaju najviše javne funkcije u različitim oblastima. Ali, za broj žrtava nasilja treba nam više od dvije ruke.

Crvena ruža ili karanfil tradicionalni su znak poštovanja i uvažavanja žene. U njene ruke predaju se simbolično, za Dan žena. Svih ostalih dana, te iste ruke preopterećene su poslovima. Na radnom mjestu osam radnih sati, u domu skoro isto toliko.

“Žene po svim našim istraživanjima provode šest i po sati dnevno u prosjeku u tim kućnim poslovima. Za taj 8. mart proštetajte ulicama, kada vidite muškarca da se vraća kući s posla i da nosi dvije kese, dva cegera sa pijace, uslikajte ga, toliko je to rijetka pojava. A svaku ženu ćete vidjeti kako nosi hljeb, mlijeko, peršun, krompir. Vraća se kući natovarena“, tvrdi profesorica Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Melika Husić-Mehmedović.

A to nije rodna ravnopravnost za koju su se žene kroz istoriju borile. Danas više nego ikad, čini se da se vraćamo partijarhatu. Ili ga nikada nismo ni napustili. Da se ženama ne vjeruje dovoljno, vidljivo je u pogledu tržišta rada i visine plata.

“Samo 36% žena učestvuju na tržištu rada. Žene su plaćene oko 20% manje u odnosu na muškarce. Od ukupno 144 načelničke pozicije, trenutno je samo pet načelnica”, kaže rezidentna koordinatorica UN-a u Bosni i Hercegovini. Ingrid Macdonald.

Ni na višim nivoima vlasti nije mnogo bolja situacija. Od 10 ministara, dvije su ministrice. Ruka je čini se teška, kada je treba podići da bi se dao glas ženi, jer okove predrasuda još uvijek nismo skinuli.

“U politici, gdje mi imamo trenutno na listama oko 40% žena, ali uvijek kada se završe izbori one su negdje oko 20% u lokalnim, entitetskim i državnim parlamentima. Mislim da političke stranke moraju vršiti pritisak na svoje glasače i prezentirati žene, koje su kvalitetne”, navodi Sevlid Hurtić, ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.

Kvalitetnih, uspješnih žena imali smo i imamo u sportu, ali nijedna od njih nije dobila priliku da bude na čelu sportskog saveza. Rijetke su i žene koje su dobile priliku u Oružanim snagama BiH. Tamo je omjer 8,2% – 91,8% u korist muškaraca. Prema istraživanju 2022.godine nešto bolja situacija je kada je riječ o sudovima širom države na različitim nivoima. Postotak žena sudija je 64, a kada je riječ o tužilaštvu 52%. Nije to rodna ravnopravnost kojoj bi trebalo da težimo, ukoliko želimo put Evrope.

“Rodna ravnopravnost temeljna je vrijednost EU, što znači da će to biti veoma važan i neizostavan dio pristupanja BiH EU. Rodna ravnopravnost nije fakultativna, to je imperativ za sve države koje žele postati članice EU, ali i za sve one države koje već jesu članice”, ističe ambasadorica Kraljevine Švedske u Bosni i Hercegovini Helena Lagerlof.

Ipak, bh. žene se još uvijek bore za svoju sigurnost.

“Ženama u BiH danas stvar života i smrti čine samo dvije komponente sustava, sigurnost ono što će ih zaštititi od nasilnika, od čije ruke stradaju svaki mjesec, pa skoro i svakog tjedna i druga je zdravstvena zaštita koja će im omogućiti da se na vrijeme liječe, da na vrijeme uoče one bolesti, koje ih vrlo lako i vrlo teško pogađaju”, kaže Mia Karamehić – Abazović, Komisije za ravnopravnost spolova Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

Borba za zdravstvenu zaštitu još uvijek se iz bolničkih soba nije prelila na ulice, kao što je slučaj sa borbom za sigurnost. Protesti zbog femicida i nasilja nad ženama, koji se održavaju gotovo na sedmičnom nivou, možda su najbolji odgovor na pitanje kakav je položaj žena u Bosni i Hercegovini.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad