Diskriminacija zdravstvenih radnika u COVID pandemiji, pritisci s kojim se suočavaju tema je o kojoj smo govorili sa medicinskom sestrom Zinetom Mulaosmanović. Verbalni, ponekad i fizički nasrtaji – svakodnevnica su medicinskih radnika u pandemiji.

Mulaosmanović kaže da je medicinskim radnicima sada lakše, u odnosnu na početak perioda pandemije korona virus.

“Lakše je, ali nije lako. Nekako smo napravili svoj svijet i sistem fukcionisanja. Od rata sam u ovom poslu. Kad je bio rat znali smo gdje je neprijatelj. Naučili smo instiktivno osjetiti taj zvuk. Ovako ne vidite neprijatelja, da li je i čaša koju ćete prinijeti ustima neprijatelj”, navodi.

Ističe da su samo počeci bili beskrajno panični.

“Nismo mogli odgovoriti na adekvatan načino, a kad imate strah i neznanje onda šta očekivati. Cijeli svijet je u takvoj situaciji i ne možete očekivati nikakvu pomoć, nego se snalazite. Najviše čovjeka pogoditi ta agresija koja nekad ide do fizičkih napada na zdravstvenog radnika, koji rade svoj posao na najbolji mogući način”, rekla je Mulaosmanović.

Najteže joj je palo kada su ljudi pričali da se na telefone u domovima zdravlja niko ne javlja.

“Bili smo zatečeni kao i cijeli svijet. Falila je telefonska komunikacija. Kažemo pacijentu: neka Vas kući, kontaktirajte nas. Imali smo toliko malo tih linija. Ljudi su jako puno zvali i onda je kroz medije rečeno da se nikad niko nije javio. Onda se formira cijela histerija i mišljenje o tim ljudima, kao da oni tamo sjede zaključani i ništa ne rade, a vi nemate pravo da prikažete”, kaže.

Naglašava i da se 99 posto žalbi pacijenata odnosilo na čekanje.

“Mi nismo imali žalbi koje su se odnosile na incident. Uglavnom je bio prijem koji nije bio odmah. Uvijek govorimo o famoznom nedostatku kadra. Upravo je to ključni razlog žalbi. Svako svoj problem vidi kao najveći. Imamo pacijente koji imaju teške dijagnoze i oni imaju prioritet u zakonu”, navodi Mulaosmanović, dodajući da nam nedostaje tolerancija i empatija.

Kaže i da smo navikli godinama da funkcionišemo vaninstitucionalno, te da nemamo naviku da razgovaramo i riješimo.

“Imamo dva ministra iz RS i Federacije koji se nisu susreli u vrijeme pandemije. To nije normalno”, kaže.

Ne može vjerovati da je nemar što još nismo došli do vakcina, te smatra da je to možda jer smo mala država.

“Svašta je tu moglo da bude razlog. Vakcina će biti za mjesec, dva tri… Dobićemo je, neka je dobiju pacijenti. Nek dobiju oni kojima je najneophodnija”, navodi.

Dodaje i da je teško raditi posao koji od vas traži da dio sebe date svakom pacijentu.

“Ne možete se puno isljučiti i reći – ja sam profesionalac, moje je samo da pružim uslugu. Vi se vežete za svakog čovjeka. Svaki pacijent odnese dio vas. To je konstantno davanje. Osjetite da to nije vraćeno. Prvo nije vraćeno od sistema. Mi smo u štrajku. I to je nemoguće, pa makar da se prekine formalno, da kažemo, zaledilli. Od sistema nemate odgovor koji bi bio adekvatan prema nama i ljudima. Kad imate ta dva problema, formira se mišljenje. Zdravstvo je uvijek u fokusu”, ističe medicinska sestra koja radi doktorsku disertaciju na temu COVID 19.

Napomenula je i da je Dom zdravlja u pandemiji najviše primio pacijenata, te da su bili prvi na liniji odbrane.