Sabina Ćudić iz Naše stranke prokomentarisala je u saopćenju najavljeni odlazak Bakira Izetbegovića u Beograd na sastanak sa Aleksandrom Vučićem

Odlazak Bakira Izetbegovića u Beograd na sastanak s Aleksandrom Vučićem ponižava i banalizuje institucije države BiH koliko i Dodik. Izetbegović je detronizirao instituciju Predsjedništva još u momentu kad je za njenog člana kandidovao Šefika Džaferovića isključivo s ciljem da mu čuva stolicu do sljedećih izbora, što je i sam Džaferović priznao kad je rekao da se ne planira ponovo kandidirati za člana Predsjedništva te da na tom mjestu vidi svog stranačkog šefa. To je, također, jedan od razloga što je Bosna i Hercegovina trenutno u ovakvoj situaciji i to uz podršku prijateljski nastrojenih zemalja od kojih su neke najmoćnije na svijetu. Čuvari stolica i borci za pozicije ne mogu biti čuvari države. A bez istinskih čuvara države, ničija pomoć nije dovoljna da se ona sačuva. Umjesto da sad pošalje Džaferovića u Beograd i nastavi do kraja stvarati privid institucionalnog djelovanja, on se odlučuje ići sam da bi eventualno tim susretom osigurao sebi glasove koji bi ga mogli vratiti među favorite u utrci za člana Predsjedništva jer u toj utrci, otkako je počela Dodikovim blokadama, s obzirom na niz afera koje mu pritišću i stranku i njega lično, on vrijedi za autsajdera, piše Ćudić.

“Nema te institucionalne osnove koja Bakira kvalifikuje za susret te vrste, osim u Bakirovoj uobrazilji jedino postojeće titule lidera Bošnjaka. Izetbegović time ustvari ponižava i Bošnjake, jer Bošnjaci su pokazali da nisu ni politički ni ideološki monolitan narod već izrazito pluralan. Na kraju krajeva ogroman je broj Bošnjaka koji su protiv Izetbegovićevog susreta s Vučićem. Da im je on uistinu lider, ne bi se tome protivili.

Bakir pristajući na susret s Vučićem u svojstvu lidera Bošnjaka također legitimira i Vučića kao lidera svih Srba. Time i budućnost Srba iz Bosne i Hercegovine dodatno veže za Srbiju, samim tim i bh. teritorij koji dominantno nastanjuju Srbi. Srpsko-bošnjački dijalog zbog čijeg navodnog otpočinjanja Bakir, između ostalog, i ide u Beograd nije ništa drugo nego floskula kojom se već preko jedne decenije pokušavaju legitimirati vaninstitucionalna odlučivanja o Bosni i Hercegovini. Odlučivanja u četiri oka, između takozvanih lidera naroda.

Osim ponižavanja države i Bošnjaka, Bakir ponižava i sebe. Ako se već vidi, bez obzira na iracionalnost tog pogleda, kao lidera Bošnjaka, onda je u duboko neravnopravnoj poziciji s Vučićem. S obzirom na to da Bakir ide u Beograd svjestan da će Vučić govoriti i u ime gotovo trećine stanovništva Bosne i Hercegovine, onda bi Bakir trebao govoriti, u najmanju ruku, i u ime Bošnjaka Sandžaka. Naravno, to se ne može desiti jer Izetbegović je u stanju osigurati liderstvo samo u svojoj stranci, ako i tu. On to ne može uspostaviti ni među Bošnjacima u BiH a kamo li u drugim zemljama.

Sve je još više ponižavajuće kad se vidi na kakve kompromise pristaje. U obrazloženju svog odlaska Izetbegović pokazuje kristalno jasnu svijest o tome da je jedan od Vučićevih ciljeva spašavanje Dodika od nemilosti međunarodne zajednice. Ako je zaista spreman ići da priča o tome, makar na to i ne pristao, onda je spreman i na mnogo gore stvari, uključujući i rušenje države. Spašavanje Dodika ustvari i može ići samo u korist disolucije BiH.

Osim što će razgovarati o spašavanju Dodika od vrlo moguće njegove propasti, on će svojom posjetom u očima iste te međunarodne zajednice koja je Dodiku prijetnja Aleksandra Vučića učiniti najvećim mirotvorcem na Balkanu. Čovjeka koji okuplja strane na rubu sukoba i smiruje ih pričom o ekonomskoj i kulturnoj saradnji, gradnji autoputeva i sličnim dimnim zavjesama za prikrivanje njegovog ratnohuškačkog djelovanja. Takvo Vučićevo djelovanje odvijalo se i jučer u Banja Luci, netom prije nego će Bakir potvrditi svoj odlazak u Srbiju. Povodom obilježavanja 30 godina Skupštine Republike Srpske, u Banja Luku je na proslavu došao i predsjednik Skupštine Srbije Ivica Dačić. Samim svojim pojavljivanjem na takvoj manifestaciji pokazao je da Republiku Srpsku vidi kao suverenu. Učinio je to i pozivom Miloradu Dodiku i predstavnicima drugih političkih stranaka iz RS-a da se sljedećeg mjeseca obrate u Skupštini Srbije i iznesu svoje viđenje situacije u BiH. U svom govoru otišao je i korak dalje od izdizanja Republike Srpske na nivo države. Rekao je da je RS sačuvala vjeru ljudi u to da mogu biti „sami na svome“. Time je ponizio sve one kojima je ista ta Skupština prije 30 godina uskratila pravo na život u tom entitetu da bi on to danas mogao reći.

Vučiću, koji sve to zna i sa čijim se odobravanjem sve to dešava Bakir Izetbegović ide na noge i pritom kaže da mu zbog toga neće kruna s glave spasti. Neće, naravno, jer je na sreću nema ma koliko umišljao da mu stoji na glavi.”