"Samo da ne puca": Zašto građani BiH pristaju na loš život umjesto da traže promjene?

Nezadovoljstvo radom institucija, korupcijom i životnim standardom česta je tema javnih rasprava u Bosni i Hercegovini. Protesti se organizuju, građani izlaze na ulice, ali širi i dugotrajniji građanski pritisak teško se održava.

Zašto nezadovoljstvo koje postoji u društvu rijetko prerasta u organizovan pokret koji može uticati na političke odluke?

"Društvo bez dijaloga i građanske hrabrosti postaje društvo u kojem se ljudi navikavaju na probleme umjesto da ih rješavaju. Mladi često čuju da su budućnost, ali im se mora dati prilika da učestvuju i u sadašnjosti. Ako ljudi ne vide mogućnost da utiču na odluke koje određuju njihov život, onda se povlače i odlaze. Moramo graditi društvo u kojem se glas pojedinca čuje i u kojem postoji razlog da ostaneš", smatra Amar Avdić, predsjednik Vijeća mladih Brčko distrikta.

"Razvili smo kulturu podnošenja problema umjesto kulture rješavanja problema, liječeći na taj način posljedice umjesto uzroka. To je najopasnija posljedica dugoročnog nezadovoljstva. Mi smo, u suštini, neslobodan narod, nedostaje nam sloboda da govorimo, odlučujemo – bez straha od posljedica. Da ne čekamo tragediju da bismo se pobunili protiv onoga što je godinama pogrešno", rekla je aktivistkinja Almasa Bečić.

"Najglasnije" iskazivanje nezadovoljstva građani su do sada pokazali masovnim odlaskom iz države. Prostor za širi građanski pritisak sve je manji, s obzirom na to da je državni aparat ogroman. Ključna reforma bila bi upravo njegova redukcija jer, kako navodi analitičar Sanel Halilbegović, birokratija ne proizvodi nikakvu dodanu vrijednost. S tim se ovo društvo, poentira, mora uhvatiti ukoštac, a ne rješenje tražiti u podizanju novih kredita.

"Bojim se da praktično nema porodice u kojoj jedan član porodice nema veze ili nema posao s državom. Samim tim, logika je 'šuti, ide kako ide...' Ljudi moji, ne možemo nastaviti ovako. Ako na to upozoravaju profesori, ekonomisti, ovo nije šuplja priča", dodao je ekonomski analitičar Sanel Halilbegović.

No, mogućnost šireg društvenog aktivizma sužena je samim Ustavom jer je on u Bosni i Hercegovini "zabetonirao" etnokratiju, smatra novinar Faruk Kajtaz. Podijeljene nadležnosti, uz postojanje četiri nivoa vlasti, obeshrabruju svaki pokušaj građana da stvari mijenjaju. Negativna iskustva prethodnih protesta tome također doprinose. Prisutan je i strah.

"Kaže se obično: 'Samo da ne puca, dajte da se bilo šta dogodi, pa i na našu štetu, ali samo ne rat... Da ne prolazimo opet kroz sve to.' Cijeli niz različitih stvari treba uzeti u obzir pri analizi zašto građani šute. Šute konstitutivni narodi, nešto građanskog sektora što imate, on je frustriran jer u ovakvom sistemu ne može ništa napraviti", poručio je novinar i publicista Faruk Kajtaz.

Pasivnost i kultura trpljenja imaju previsoku cijenu. I do sada su se smjenjivali periodi totalne apatije, a onda je uslijedila erupcija iskazivanja nezadovoljstva. No, bez dugotrajnijeg pritiska na institucije.

Pitanje koje ostaje jeste kako nezadovoljstvo pretvoriti u učešće građana u odlukama koje određuju njihov svakodnevni život.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad