Selimović: Najveća tuga nastupi 12. jula, kada vidiš koliko brzo ljudi napuste Potočare

Trideset godina nakon genocida u Srebrenici, tuga i bol ne jenjavaju. Iz Potočara, gdje se danas obilježava godišnjica tog zločina, za N1 je govorio Sadik Selimović iz Instituta za nestale osobe. I sam preživjeli, Selimović je ranjen 9. jula 1995. godine. Danas, tri decenije kasnije, svakodnevno radi na pronalasku posmrtnih ostataka ubijenih.

"Nema riječi kojima se to može opisati. Niko normalan se ne može osjećati ravnodušno. U jednom trenutku dođe tuga, bol, u drugom neka vrsta olakšanja. Ali najveća tuga nastupi 12. jula, kada vidiš koliko brzo ljudi napuste Potočare. A onda ostaneš sam", kazao je.

Dan mu je, kaže, počeo prolaskom pored tabuta spremnih za ukop.

"Prošao sam jutros pored sedam tabuta. Šest ih je prošlo kroz moje ruke. Znam čije su to kosti. Znam šta su ti ljudi prošli. To nosim svaki dan", istaknuo je.

Selimović podsjeća da je proces traženja nestalih izuzetno složen, dugotrajan i bolan i za porodice i za one koji su uključeni u iskopavanja.

"Tijela nalazimo svuda, u rijekama, smetljištima, na nepristupačnim mjestima. To samo pokazuje s kakvom monstruoznošću imamo posla. A politika je ta koja može ovaj proces ubrzati, ali ga najčešće usporava", naveo je.

Iako nije formalno obrazovan za posao koji radi, njegova predanost je nepokolebljiva.

"Nisam se školovao za ovo, ali sam odlučio da ću dati sve od sebe da se ovo više nikad nikome ne ponovi. Ovo se ne smije desiti drugim generacijama", kazao je.

Ističe da je proces identifikacije često bolan i za porodice i za istražitelje.

"Imamo jedan mezar koji ove godine otvaramo po treći put. To je strašno. Još uvijek tragamo za najmanje hiljadu ljudi. Cijele porodice su nestale. To je najteži mogući proces", naveo je Selimović.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad