Minkica i Omerovca su likovi koje je osmislio Hazim Hadžić, kako bi svakodnevno nasmijavao građane Bosne i Hercegovine, ali i regiona. Ipak, pored duhovitosti i svakodnevnih šala, Minkica je imala humanu stranu.

“Minka kao protagonista mojih videa, bez obzira što konstantno ističe svoje mane, direktno i suptilno. Ona ima tu humanu stranu. Iz te njene želje da ostavi neki konkretan trag je nastala ova knjiga. Moja jedina želja i zamisao je bila, kada sam dobio ideju za knjigu, da ta knjiga ima dublju, veću pozadinu, osim toga da nasmijava. Sinula mi je ideja, jer sam pratio rad “Centra za autizam” u Tuzli, da će sav doprinos Minka donirati njima i pomoći izgradnji. Tako se i desilo na kraju”, rekao je Hazim Hadžić, kreator ova dva lika.

Minkino učenje jezika i odlazak u Njemačku

Pored svakodnevnih videa u kojima priča o njenim dilemama, ona priča o kursu njemačkog jezika i o problemima velikog broja građana koji su otišli ili planiraju otići.

“Minka je lik u kojem ja pričam o svakodnevnim problemima, veze, fakultet, međuljudski odnosi, ali u biti Minka kao pojedinac kao mlada djevojka sa 25 godina, oslikavala i mene i moja unutrašnja razmišljanja. Taj odlazak u inostranstvo je samo rezultat što njena sredina, što se ljudi oko nje bude i odlaze, neki ne znaju zašto, a neki idu zbog sigurnije budućnosti”, ispričao je Hadžić.

Sve više građana napušta BiH, zbog budućnosti i sigurnosti

Pored Minkice i Omerovce, Bosnu i Hercegovinu je napustio i Hazim. Od 2014. godine započinje život u Austriji sa željom da studira i nakon toga se vrati.

“Tad sam otišao sa prijateljima iz škole, tad se išlo isključivo na studije i nije bilo ovih porodičnih odlazaka. Ja nisam otišao iz razloga problem države, školstva, obrazovanja, nego želja da okusim drugačiji život i kako je studirati na drugom jeziku. Nije tada na mene uticala politička situacija, ali sada iz ove perspektive mislim da je to jedna od najboljih odluka koje sam donio. Samački život vas iskleše u potpuno drugačiju osobu”, ističe Hazim.

Napuštanje toplog doma u kojem čovjek odrasta, jedna je od najvećih borbi sa kojima se susrećemo onda kada odlazimo.

“Teško je bilo odreći se emocija i tako lako presjeći sa domovinom u kojoj sam odrastao i proveo lijepo djetinjstvo. Ta faza je trajala 3 godine, jaka i sveprisutna nostalgija. Sve sam mislio završiću fakultet i vratiću se, treba mi moj jezik, moja poznata okolina, ali valjda je tako kad napustite komfort zonu. Hvala Bogu to sam prebrodio, nisam pokleknuo”, opisao je Hazim.

U razgovoru sa Hadžićem, njegova poruka mladima koji razmišljaju o odlasku malo je drugačija.

“Ja ne bih da zagovaram ideju napuštanja države, da predstavljam kako je rješenje u drugoj državi. Mnogi moji prijatelji su se vratili u Bosnu. Ja zagovaram ideju da sebe nosite sa sobom bez obzira da li ste u Beču, Minhenu il Kalesiji. Čak i u tim mjestima, gdje god da ste, možete ostvariti nešto. Neko može doći u veliki grad koji ima velike mogućnosti, a ne ostvariti te mogućnosti. Dok neko može u malom gradu ostvariti mogućnosti za sebe, ostvariti svoj potencijal. Tako da gdje god bili, vi to možete.”

Nekada je odlazak, a nekada ostanak rješenje, ali, kao što se kroz priču sa našim sagovornikom nameće, ostaje jedna ključna poruka: Gdje god otišli, nosite sebe i čuvajte istinskog sebe na tom putu.