U Banjaluci će, tačno u podne, biti održana još jedna Posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske. Ovaj put, na dnevnom redu narodnih poslanika je političko-ekonomska situacija u Bosni i Hercegovini.

Na početku sjednica priliku da se obrate imaće lideri parlamentarnih stranaka sa sjedništem u Republici Srpskoj, a ranije su pozvani i lider HDZ BiH Dragan Čović, čije prisustvo je najavljeno i lider SDA Bakir Izetbegović koji je odgovorio da sjednici neće prisustvovati, navodeći da je „iznalaženje najprihvatljivijih rješenja za državu Bosnu i Hercegovinu“ stvar državnih institucija, a ne entitetskih, i može biti razmatrano samo u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i ostalim nadležnim državnim institucijama.

Izazov za političke subjekte

Pred poslanicima je, uz jednu tačku dnevnog reda i jedan dokument. Na nekoliko strana predstavljen je osvrt o aktuelnim pitanjima, a dokument pred poslanike i lidere stranaka dolazi bez prijedloga zaključaka, ali uz isticanje šest problema: internacionalizacije državnog pitanja u Bosni i Hercegovini, ravnopravnosti konstitutivnih naroda, suverenosti entiteta i naroda, međunarodnog intervencionizma, ustavnosti i problem pravosudne vlasti.

Kako u dokumentu stoji „istorijsko nasljeđe i neadekvatno djelovanje međunarodnih i domaćih subjekata u protekle dvije decenije uzrokovali su političke krize u Bosni i Hercegovini. Ista je situacija i sa aktuelnom krizom čija je inicijalna „kapisla“ bilo donošenje Odluke o dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine od strane Valentina Incka“. To se, prema predlagaču dokumenta, smatra „kombinacijom spoljašnjeg voluntarizma i unutrašnjeg izuzetno složenog stanja“ uz ocjenu da je prevazilaženje kriznih situacija nužno za funkcionisanje entiteta i Bosne i Hercegovine kao cjeline.

U dijelu o problemu internacionalizacije državnog pitanja u Bosni i Hercegovini se navodi da su realne istorijske okolnosti uslovile specifičnu državnu organizaciju. Navodi se i da je „Ustavom definisana državostvornost dva entiteta i konstitutivnost tri naroda, ali i zaštita ljudskih prava i sloboda po međunarodnim standardima. Različiti, a time i suprotstavljeni interesi, uneseni su u Dejtonski mirovni sporazum, što je imalo za posljedicu i protivriječne norme u njegovom sadržaju, posebno u Aneksu 4 – Ustav Bosne i Hercegovine“. U dokumentu stoji i da protivriječnost pojedinih normi predstavlja izazov za političke subjekte da na osnovu konsenzusa nađu opšteprihvaćena rješenja, ali i da su te protivrječnosti do sada bile faktor produbljivanja krize i sukoba.

„Internacionalizaciju državnog pitanja Bosne i Hercegovine treba usmjeriti u proces evropskih integracija, a internacionalizaciju kao miješanje stranih faktora u unutrašnja pitanja entiteta i Bosne i Hercegovine kao cjeline treba maksimalno redukovati u skladu sa odredbama međunarodnog prava“.

O problemu ravnopravnosti konstitutivnih naroda, navodi se da su tri naroda (Srbi, Bošnjaci i Hrvati) suvereni i državotvorni, odnosno „ravnopravni u svim bitnim segmentima funkcionisanja državnih institucija na svim nivoima organizovanja vlasti“.

„Ostvarivanje ravnopravnosti naroda i građana dio je istorijskog nasljeđa i ugrađeno je u temelj sadašnjeg ustava, ali postojeća organizacija državne vlasti u dva entiteta, a posebno u Federaciji Bosne i Hercegovine, otežava njegovo ostvarivanje. Navedeno pitanje se izražava kao problem konstitutivnosti Hrvata, njihove ravnopravnosti i legitimnog predstavljanja u institucijama vlasti na entitetskom i na nivou Bosne i Hercegovine“, navodi se u dokumentu u kojem stoji i da „princip državotvornosti tri naroda znači da je problem ravnopravnosti jednog naroda, zajednički problem sva tri naroda“.

Legitimna zastupljenost

Navedeno pitanje, kako stoji, „ne treba biti tema i povod sukobljavanja“.

„Suština je u tome da legitimni predstavnici tri konstitutivna naroda i dva državotvorna entiteta budu posvećeni zajedničkom djelovanju na otklanjanju bilo kog problema u vezi sa njihovom ravnopravnošću, bez obzira da li se radi o Srbima, Bošnjacima, Hrvatima ili nacionalnim manjinama i građanima uopšte“ ističe se i navodi da „legitimna zastupljenost Hrvata u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine nije samo hrvatski problem ili „takozvano hrvatsko pitanje“, nego je to problem cijele Bosne i Hercegovine“, a otklanjanjem problema ravnopravnosti Hrvata, prevazišao i se jedan od osnovnih faktora krize.

„Državotvornost, odnosno konstitutivnost „tri naroda“ se prožima sa državotvornošću „dva entiteta“, kroz pojam državotvornih subjekata“, navedeno je u dijelu o problemu suverenosti entiteta i naroda u kojem se kroz konstataciju o različitim i suprotstavljenim političkim mišljenjima i djelovanjima navodi i problem pitanja primarnosti.

„Ako je primarna državotvornost entiteta, tada se državotvornost naroda iskazuje u granicama entiteta, a ako je primarna državotvornost naroda tada prevazilazi granice entiteta. U navedenom kontekstu se pojavaljuje i suverenost ljudskih prava što zajedno sa suverenošću naroda i suverenošću entiteta čini složen sistem iz koga stalno proizilaze problemi koji dovode do krize“, stoji u dokumentu. Navodi se i da je preplitanje suverenosti naroda, entiteta, građana objektivne prirode, čije rješavanje zahtjeva političku vještinu i spremnost na dijalog i kompromis legitimnih predstavnika entiteta naroda i građana.

Djelovanje Visokog predstavnika ocijenjeno je kao faktor koji je najviše doprinio sadašnjoj krizi „kroz nedemokratsko nametanje odluka, zakona, ustavnih amandmana, smjenu legalno izabranih predstavnika“.

„Posebno je problematično što nametnute odluke Visokog predstavnika nisu imale za posljedicu napredak, razvoj, demokratiju, pomirenje itd. Posljedice nametnutih odluka bile su uglavnom negativne čemu smo svjedoci u ovo vrijeme kada je Valentin Incko nametnuo Odluku kojom je mijenjao Krivični zakon Bosne i Hercegovine“, navedeno je uz konstataciju da je ta odluka nanijela veliku štetu povjerenju između naroda.

Konstatuje se da je krajnje vrijeme da domaći političari preuzmu odgovornost i zahtjevaju prestanak mandata visokog predstavnika, ali i da, ukoliko se zakoni mogu nametanjem staviti na pravnu snagu bez odluke Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, tada ta skupština nije potrebna.

„U tom kontekstu treba razumijevati odluku poslanika iz Republike Srpske da selektivno učestvuju u radu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Bez obzira što u Bosni i Hercegovini postoje različita i suprotstavljena mišljenja o ulozi visokog predstavnika, nesporno je uvjerenje svih političkih aktera iz Republike Srpske da njegov mandat treba prestati“.

Dva sporna oblika

U dijelu o problemu ustavnosti navodi se da je „u praksi Ustavni sud Bosne i Hercegovine izlazi iz okvira svojih ovlašćenja, donosi odluke koje nisu zasnovane na postojećim ustavnim normama i ne uzima u obzir kakve će posljedice imati njegove odluke“. U tom kontekstu prepoznata su dva sporna oblika prekoračenja nadležnosti:

1. Donošenje odluka u vezi sa određenjem nadležnosti za regulisanje imovinskih (svojinskih) prava i odnosa jer Ustavni sud nema nadležnost da to radi. Nadležnost Ustavnog suda moguća je samo o pitanjima koja su definisana Ustavom „po pitanjima iz ovoga ustava“ (posebno oblast ljudskih prava), ali ne i u pogledu posebne raspodjele nadležnosti između entiteta i Bosne i Hercegovine.

2. Pogrešno tumačenje državnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine što ima negativne posljedice po odnose između naroda i entiteta. Na primjer, Ustavni sud je poništio zakon po kojem je 9. januar definisan kao Dan Republike Srpske, zato što ga Bošnjaci i Hrvati ne doživljavaju kao svoj praznik. Da je Ustavni sud bio dosljedan tada bi ista argumentacija bila osnova i kod ocjene ustavnosti 1. marta kao Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, zato što ga Srbi ne doživljavaju kao svoj praznik.

„Dejtonskim sporazumom i Ustavom kao njegovim integralnim dijelom, definisan je kontinuitet Bosne i Hercegovine kao države po međunarodnom pravu, ali je takođe definisano da Bosna i Hercegovina nema kontinuitet unutrašnjeg ustavnopravnog poretka. Parlamentarna skupština BiH nije nasljednik bivše skuštine BiH, nego je nova institucija, isto tako i ostale institucije (Vijeće ministara, Predsjedništvo, Ustavni sud itd.) Djelovanje stranih sudija u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine postalo je izvor problema i nesuglasica, jer troje stranih i dvoje domaćih sudija mogu preglasavanjem da donose odluke što je legalno, ali nije legitimno“.

U dijelu o problemu pravosudne vlasti navodi se da je upravo taj dio vlasti „glavni generator političkih kriza i u kontinuitetu opterećuje i ugrožava sve druge pozitivne procese u Bosni i Hercegovini“.

U ovom dijelu se sugeriše da politički predstavnici mogu postići saglasnost da se posojeći model pravosuđa izmijeni na način da ima odgovornost prema parlamentima „kao narodnim predstavništvima.

„Jedna pogrešna i nepravedna presuda Suda Bosne i Hercegovine može da poništi višegodišnji rad političkih predstavnika na pomirenju naroda. Bosni i Hercegovini nužan je novi i bolji model organizacije pravosudne vlasti, jer ovaj dosadašnji model u kojem centralnu ulogu ima Visoki sudski i tužilački savjet nije opravdao svoju svrhu“, zaključeno je.

Na kraju dokumenta se navodi da politička kriza može biti prevaziđena otklanjanjem uzroka. „Bez obzira na različita i suprotstavljena politička razmišljanja i djelovanja, treba priznati činjenicu da politička kriza negativno utiče na ekonomske odnose i ugrožava ukupan ekonomski sistem“.

„Republika Srpska kao državotvorni entitet u Bosni i Hercegovini pokrenula je procese institucionalnih reformi s ciljem da se dobiju bolja, pravednija i racionalnija rješenja u funkcionisanju vlasti i javnih politika u entitetima i na nivou Bosne i Hercegovine“, navedeno je uz konstataciju da postojeći okvir pruža mogućnosti za reforme u bitnim oblastima u cilju pronalaženja boljih rješenja, te da je u tom kontekstu i predložena današnja rasprava.

Iako nije naveden predlagač dokumenta koji će danas biti razmatran ranije je održavanje sjednice najavio predsjednik Narodne skupštine Nedeljko Čubrilović iz čijeg kabineta su poslate pozivnice liderima HDZ BiH i SDA.