Kada se razbolite u BiH, ponekad lijeka nema zbog krivice sistema, a ponekad je lijek u drugom čovjeku, i nema ga jer je svijest o važnosti doniranja organa nakon smrti još uvijek na niskom nivou. U BiH je oko 80.000 potpisanih donorskih kartica, dok je, poređenja radi, u Hrvatskoj za doniranje organa svoj pristanak dalo oko milion građana.

Adnan Fazlagić je prije 14 godina imao infarkt koji mu je u potpunosti promijenio život. Nije mogao obavljati svakodnevne aktivnosti… svako veče strepio je hoće li se probuditi, svako jutro strepio je hoće li dočekati kraj dana.

“Pet godina kasnije, 2014. imao sam rijetku sreću u BiH, pružila mi se prilika u Ljubljani, dobio sam poziv, dobio sam srce. I nakon transplantacije vrlo brzo se moj život vratio u normalu. Imam priliku otići na planinu, voziti se biciklom, putovati, imam svoju porodicu, vratio sam se na posao… Transplantacija je nešto neprikosnoveno, nema alternative za to. Punih 9 godina će uskoro biti kako sam dobio priliku da nastavim život, zahvalan sam svaki dan, zahvalan sam svom i svim donorima, svim porodicama koje su bile spremne reći da i donirati organe svojih najmilijih”, kaže Fazlagić.

U FBIH je oko 318 ljudi na listi čekanja. Od toga 35 čeka na transplantaciju jetre, 25 čeka na transplantaciju srca, manji broj na transplantaciju rožnice, a najveći broj, 70 % sa liste, čeka na transplantaciju bubrega.

“Jako često se desi skoro mjesečno jedan od pacijenata koji čeka na transplantaciju premine… ostaju porodice, ostaju mala djeca… a dovoljno je samo malo više pristanka jer imamo tehničke i sve druge resurse”, kaže Fazlagić.

Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH je kazao:

“Veliki broj pacijenata čeka na transplantaciju. Ti ljudi su bez nade. Ove godine smo imali 13, 14 transplantacija. a zapravo je to malo ako pogledamo da u FBIH ima 2000 pacijenata na dijalizi i da bi 700 trebalo biti transplantirano… ako imate 10, 15 transplantacija godišnje to je jako malo”. 

Oktobar je evropski mjesec obilježavanja donorstva i zahvale donorima. Donorska mreža BiH danas u Sarajevu sađenjem stabla i otkrivanjem spomen ploče – kaže hvala.

Halima Resić, predsjednica Donorske mreže je kazala:

“U posljednje dvije godine je urađeno 20 živih transplantacija što je veliki iskorak u poređenju sa prethodnim godinama gdje je to bilo minimalno. Budite donor, širite tu ideju plemenitosti, nikada ne znate kada vi možete biti u toj situaciji”.  

Potom je dodala:

“Ovo je najminimalnije što možemo učiniti da se zahvalimo porodicama donora jer su u najtežim trenucima omogućili da se organi preminulih transplantiraju i da naši pacijenti dobiju kvalitetniji život. Plemeniti budite, ne predomišljajte se, familija kada se odliuči na taj čin spašava nekoliko ljudskih života. Možete zamisliti život na dijalizi, tri puta sedmično po četiri sata, šta to znači. Negdje oko 80 000 donorskih kartica za razliku od npr. Hrvatske gdje ima oko milion jer se kod njih donorske kartice potpisuju u primarnojn zdravstvenoj zaštiti. Mi smo daleko od toga…”. 

Hasan Tanović, načelnik Opštine Novo Sarajevo je kazao:

“Pridružio sam se i sam lično i kao ljekar i kao čovjek donorskoj mreži, potpisao donorsku karticu, organizovao edukativno predavanje u Opštini Novo Sarajevo gdje je dosta uposlenika potpisalo donorske kartice…”. 

U Hrvatskoj se donorske kartice potpisuju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. U BiH ih je moguće potpisati online, na stranici Donorske mreže.

“I bih i ne bih. A to što ne bih, nemam povjerenja da će se stvarno realizovati onako kako treba. A malo sam i sumnjičava da se možda neće odustati od produženja mog života u tom interesu”, “Sada kad ovako razmišljam bih, ako bi moglo nekome da koristi što da ne”, “Vrlo rado da imam 25 godina, ali pošto imam 85, ne bih, nikakva korist od mojih organa”, samo su neki od komentara građana da li imaju donorske kartice.

Bilo je i onih koji su nam rekli da iz religijskih razloga ne bi potpisali donorsku karticu, drugi su nepovjerljivi. Mogućnost da na taj način spasu ljudski život, neupitna je za najplemenitije te one svjesne da i sami jednog dana mogu biti na listi čekanja za transplantaciju.