Tri napada pasa u dva dana u Beogradu – da li je problem u rasi ili u vlasnicima

Šefica odsjeka veterinarske inspekcije Beograda Olivera Pavlović poručuje da propisi postoje, ali da sistem ima ograničenja kada je riječ o kontroli vlasnika pasa.

Prvi napad dogodio se 2. marta u Kumodražu, gdje su ženu u dvorištu porodične kuće napala njena dva psa rase "kane korso". Psi su bili toliko agresivni da ekipa Hitne pomoći nije mogla prići povrijeđenoj, pa je policija morala upotrijebiti vatreno oružje i usmrtiti ih. Žena je preživjela napad, ali su ljekari bili prinuđeni da joj amputiraju ruku.

Istog dana u naselju Rupčine dva psa su izujedala ženu, koja je sa teškim tjelesnim povredama prevezena u bolnicu. Treći napad dogodio se na Novom Beogradu, u Bulevaru Nikole Tesle, gdje su se prilikom šetnje sukobili psi rase "malinoa" i "američki staford". Vlasnica i jedan prolaznik pokušali su da ih razdvoje, ali su tom prilikom izujedani po rukama i nogama i zbrinuti u bolnici.

Prema Pravilniku o načinu držanja pasa koji mogu predstavljati opasnost za okolinu iz 2010. godine u Srbiji, kao potencijalno opasne rase navode se: "pitbul terijer", "bul terijer", "staford terijer" i "američki staford terijer", "mini bul terijer", kao i njihovi mješanci. Međutim, propisi naglašavaju da opasan pas nije samo pitanje rase – takvim se smatra i pas koji je bez povoda napao čovjeka ili drugu životinju, učestvovao u borbi ili je obučavan za napade.

Pas zadržava instinkte čopora

Član Kinološkog saveza Srbije Duško Jovanović smatra da napadi često nastaju zbog nerazumijevanja ponašanja pasa. Objašnjava da je pas tokom pripitomljavanja prihvatio vođstvo čovjeka, ali je zadržao instinkte čopora gdje postoji stroga hijerarhija.

"Vođa čopora je onaj ko drži čopor na okupu i garantuje mu dovoljno hrane, proširenje čopora i bezbjednost. Kada vođa pokaže slabost, dolazi do smjene. Ona se najčešće dešava na najsuroviji način. U slučaju napada u Kumodražu, najvjerovatnije su psi procijenili da žena nije dovoljno jaka da bude vođa čopora", poručuje Jovanović. Dodaje da psi često prethodno pokazuju znake upozorenja, poput režanja ili odbijanja naredbi, koje vlasnici ne prepoznaju.

Zakon postoji, ali je oduzimanje psa rijetko

Olivera Pavlović ističe da propisi postoje, ali da ne postoji institucija registrovana za socijalizaciju i obuku vlasnika pasa, kao ni za socijalizaciju opasnih rasa. Napominje da građani trebaju prijaviti komunalnoj inspekciji ako primijete psa bez povoca ili korpe na javnoj površini. Iako kazne postoje, Pavlović naglašava da sadašnji propisi jako štite životinju, zbog čega je u Srbiji vrlo teško oduzeti psa vlasniku.

Opasan pas nije rasa, već pojedinac

Stručnjaci ukazuju da sama rasa ne mora biti presudan faktor. Opasnim se smatra svaka jedinka koja je teško povrijedila čovjeka ili usmrtila drugu životinju. Jovanović smatra da su u propisima napravljene greške, jer su male rase poput mini bul terijera uvrštene među opasne, dok su neke snažnije rase izostavljene.

Problem je i što se pas često proglašava opasnim tek nakon što se napad već dogodi. Pavlović zaključuje da zakoni nisu glavni problem, već nesavjesni vlasnici čija svijest nije na nivou potrebnom da brinu o psu i spriječe incidente.