Troškovi života sve su veći. Cijene različite. Prema objavljenim podacima, potrošačka korpa za mjesec mart prelazi dvije hiljade maraka. Svakodnevnica je ipak, nešto drugačija. Mnogo je onih koji žive i preživljavaju sa mnogo manje.

Bogata ponuda za kupce – voće, povrće, jaja. Sve je domaće i sve je svježe, kaže nam Šaćir Mračkić. Dodaje da su kupci uglavnom isti, oni stalni.

Cijene i kupci

“Kako kad. Svaki dan dolaze sve jedni te isti kupci, ne mijenjaju se. Evo 15 godina tu sam, ko jednom kupi ne ide dalje od mene. Buregdžije kupuju žuti krompir, poznat sam u Sarajevu. Snabdijevam jedno 15 buregdžinica sigurno”, priča Mračkić.

Iako je vrijeme teško, kupci, kaže, isto kupuju. Za 15 godina, koliko svakodnevno radi u polju i na pijaci, izgradio je jedan poseban odnos prema kupcima.

“Ima i jefttinije robe, ali nije to to. Za pfening, dva ljudi ne gledaju to. Ljudi samo gledaju kvalitet. Ne gledaju je li to 20 ili 30 pfeninga skuplje ili jeftinije. Ima ih možda 10 % da i gledaju. Ali ti koji to gledaju ja im onda to dam, ako im je skupo dam kako god hoće. Ako vidim da neko nema ja to dam. Znam dati i džaba ljudima ako nemaju”, priča Mračkić.

Pijaca je i dalje najpovoljnije mjesto za nabavku kaže nam Mustafa Sarajlić. I cijenom i kvalitetom proizvoda. No, kaže, čovjek se danas dovija da preživi.

“Više od dvije penzije koliko nas ima u domaćinstvu, dodatni poslovi i preživljavamo na playback – znači, u nemogućim uslovima”, navodi Sarajlić.

A to za Sakiba Brkić znači prije svake kupovine obići i pijacu i male prodavnice i tržne centre.

“Hrana. 2,80 KM je ”Floriol” ulje. Već u privatnoj prodavnici je 2,90. Bar 10 pfeninga razlike. Međutim rekli su bili da martovske cijene ostanu. Ma, nema šanse. Eno, ”Amko”, pa ”Bingo” pa redom sve su različite cijene. Ja kad hoću da kupim nešto prođem kroz pijacu. Vidim cijene, odem ovamo i jeftinije je koliko hoćete u tržnim centrima”, ističe Brkić.

Najjeftinija roba je i najpopularnija

Tako se i na pijaci najjeftinija roba najviše prodaje. Na Nailinom štandu, to su uglavnom blitva i krompir, a razloga je mnogo.

“I virus i skupotinja i narod ne radi i nema para. Nema odakle da kupi…Dođe kupi jednu papriku, jedan paradajz… Nema, to je sve tanko, slabo. Po dva dana, tri prodajemo jednu robu. Dok ne prodaš da nešto imaš”, kaže Naila Alispahić, prodavačica.

U teškim okolnostima nikome nije lako. Ni onima koji prodaju ni onima koji kupuju. Zajedničko im je jedno – humor i istrajnost u svakodnevnoj borbi za bolje sutra.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad