U Srebrenici je s obilježena 29. godišnjica velikog zločina kada su granate pale na igralište i ubile 74 osobe, ranile oko 100. Za ovaj zločin niko nije odgovarao. Broj tačno poginulih i ranjenih, položaj sa kojeg je došla granata, broj ispaljenih granata, kao i ko je uništio medicinsku dokumentaciju, samo su neka od neodgovorenih pitanja u vezi sa ovim zločinom.

Tog 12. aprila 1993.godine među omladinom na igralištu je bila i 18-godišnji Elvedin.

“Pamtim da to jutro kada se to desilo, bila sam u stanu kada su došli i rekli da je pala granata i da je poginuo. Onda sam sišla dole. Oni su pokupili tijela i odnijeli. On je bio mrtav odmah na licu mjesta, a tri mjeseca prije njega mi je poginuo drugi sin, kazala je Hafiza Malagić, njegova majka.

Za brutalna ubistva i raskomadana tijela na igralištu u Srebrenici niko nije odgovarao. Slučaj se ne istražuje, o njemu se ne govori, a poslije njega počele su se dešavati sve gore i gore stvari u Podrinju. Vrhunac je bio genocid u julu 1995. godine.

“Svake godine ista priča ali niko nema osjećaja da to potvrdi i da neko odgovara. Mi, sva tri udruženja se borimo i tražimo počinioce”, navodi Fazila Efendić iz Udruženja „Srebreničke majke“

Ramiz Salkić, potpredsjednik RS kaže da postoje načini da se odgovorni za ovaj zločin privredu pravdi.

“Stanje u Srebrenici u tom trenutku je bilo tako da je bilo teško zadokumentovati puno toga. Ali danas imamo dovoljno živih svjedoka koje tužilaštvo, da hoće, može iskoristiti na način da daju pouzdane informacije da se pronađu počinioci. Na kraju, postoje vojni dnevnici i evidencije koje se mogu iskoristiti”, naveo je Salkić.

Roditelji nisu optimistični da će krivca koji je naredio ubistva njihove djece, vidjeti iz rešetaka. Kažu da su naviknuti na život sa tugom.

“Svaki dan ti dođe isti. Svako jutro kada se probudiš, na um ti padne. Tek postao i nestao. Šta ćemo…”, govori Hafiza Malagić, majka ubijenog.

Tog aprila u Srebrenicu, kao zaštićenu zonu, došli su stanovnici iz okolnih mjesta, a na dan pogibije, djelila se humanitarna pomoć u blizini. Omladina koja se okupila, nadala se kraju opsade Srebrenice. Ni, to nije doživjela.

Na igralištu na kojem se dogodio zločin, prema riječima svjedoka, održavale su se sportske igre u kojima su učestvovali mladi od kojih su neki poginuli, a neki ranjeni nakon pada granata. Danas, jedino što svjedoči da se desio strašan zločin je ploča na kojoj je ispisan broj ranjenih i broj poginulih.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad