Slavi se svaki dan od nedjelje pad sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. I u Siriji i u drugim zemljama gdje ima Sirijaca. Slavlje danas na Baščaršiji. Desetine bosanskih Sirijaca čekaju dan da krenu put najdraže zemlje.

Marija al Abdallah rođena je u Siriji, ali vlastito pamćenje o svojoj zemlji nema. Bila je premlada kada su je roditelji s braćom i sestrama, bježeći od rata, doveli u Sarajevo. Danas, ova 16-godišnjakinja ponosno nosi sirijsku zastavu i čeka dan kada će krenuti put rodnog kraja.

“Svaki Sirijac bi volio da se vrati svojoj državi nakon 13 godina”

“To je naša zemlja, naša duša, svaki Sirijac bi volio da se vrati svojoj državi nakon 13 godina, nakon što je Bashar, da ne kažem ružne riječi, uradio sve ovo svom narodu. Svi bismo voljeli da se vratimo i da je sagradimo mi mladi, jer su ipak ljudi koji su izašli imali pet godina, a sada se vraćaju sa 20 – 25 godina”, ispričala nam je Marija Al Abdallah.

Jedan od njih je i Muhamed Nekemi. Uz oca i majku i on danas, sa širokim osmijehom na licu, slavi propast Assadove vladavine. I sam je svjestan da upravo na njegovu generaciju računaju najviše, kako bi se prelijepa zemlja, što prije, digla iz pepela.

“Ako Bog da nadam se da će Sirija u puno bržem roku da se vrati jer su to ljudi koji su vrijedni koji žele da rade. Sirijci su svugdje u svijetu pokazali da nisu prosjaci već su vrijedni ljudi koji rade i nisu čekali nikoga, odmah su počeli da čiste ulice, grade svoje domove iznova, iz ničega, ne traže puno pomoći od drugih, možda čak nikako ne traže pomoć jer će oni nadam se uz Božiju pomoć vrlo brzo da vrate Siriju u normalno stanje”, mišljenja je Muhamed Nekemi.

Mladi Sirijci spremni za obnovu zemlje

Muhamed i Marija strahote rata nisu osjetili. Razaranje zemlje gledali su putem medija. No, njihovi roditelji itekako znaju šta je borba za goli život.

“Bombardiranje, možete misliti jedan sistem ili režim koji ubija svoj narod, baca ne rakete, kontejnere, kontejnere pune eksploziva na narod, na djecu, hemijski, vidite ovaj prokleti svijet, Evropu, samo narod sam sebe može osloboditi, a ovaj svijet Ujedinjene nacije i ostale kompanije za ljudska prava, to su velike laži”, naveo je Adil Abdallah.

“Neka je otišao, on će umrijeti svakako, na ovom dunjaluku koliko god hoće njemu ne može biti kazna i pravda dovoljna. On će na Sudnjem danu kod Allaha dž.š. dobiti kaznu. Najvažnije je da mi sad izgradimo našu državu, da obezbjedimo ono što fali za narod, da bude naša Sirija makar kao Bosna”, dodao je Abdulah Nekemi.

Emocije su prevladale i one najstarije. Tu na jednom mjestu, desetine Sirijaca, hiljadama kilometara daleko od svojih domova, nisu mogli skriti ni suze olakšanja.

“Niko nije mislio da će taj režim pasti”, govori nam jedan od Sirijaca kroz plač.

Sirijska zajednica u Bosni i Hercegovini nije velika. Tek negdje oko 500 porodica. Većina Sirijaca ovdje posjeduje i bh. državljanstvo. Jedna zemlja im je, kažu, srce, druga im je duša.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje