U modi je biti šupak, to je sada "in"!

Navijače i tribine ćemo iz ove priče izuzeti kao mjesto na kojem se oduvijek može čuti sve i svašta, čak i kada igraju Vratnik i Hrid, a kamoli Bosna i Hercegovina i Srbija.

Pomirenje u regionu – tu smo frazu čuli nebrojeno puta – živi kao leptir. Pojavi se, izgleda lijepo i nestane. Brzo je progutaju tamne sile mržnje koja se popularizira kroz medije, društvene mreže i ideologije.

Mržnja je moderna: tzv. domoljublje, tzv. patriotizam, takozvani heroji koji se bore protiv zamišljenih tamnih sila. Mržnja je moderna iz prostog razloga što se ljudima koji mrze vrlo lako upravlja, nego onima koji zdravo razmišljaju. Mrziti je teško i umara, a čovjek koji mrzi nema vremena misliti o onome što ga okružuje, kivan i bijesan od jastuka do četkice za zube.

Čovjeka koji mrzi ne dotiče kada nadstrešnica padne na ljude koji čekaju voz. Kada kamenje smrvi selo. Kada komade njegove domovine prodaju za siću. Takvih treba što više, da slušaju Baju Malog nindžu sa k, da im je Thompson simbol ljubavi. Rat, krv, ubij, zakolji, za dom spremni, ratni zločinci na zidovima pored parkića gdje se igraju djeca – tako odrastaju novi klinci. I ništa nije slučajno. Ne možeš se miriti sa onim koji te svaki dan opali štocem.

Pokušaji da se narod odbrani od propagande, koja je "zavađene" zemlje pozicionirala na samo dno gotovo svakog evropskog ekonomskog ili demokratskog parametra, nisu uspjeli. Bilo je tu i tamo povremenih bljesaka dobrote i nade, koje su brzo progutali moćni mrzitelji. Leptir i kornjača, ljubav i mržnja.

Nije u modi biti svoj, gledati na svijet očima izvan svakog zla. Misliti o djetetu koje odgajaš, zemlji u kojoj živiš, komšiji kojeg srećeš – tako da bude bolje. Nije moderno biti dobar, niti pametan.

Ono što najviše boli jest to da neće biti bolje. Moderno je putovati. Porodice, bez obzira da li se prezivaju Milutinović ili Hadžiselimović, kopčaju kofere; karte su u jednom smjeru. Taj zatvoreni rajsferšlus trebao bi značiti da prodišeš. Kada na Mariahilfer Strasse ličnu imenicu Petar pretvoriš u vokativ, jave ti se petorica. Isto je i sa Antom ili Emirom. U modi je putovati bez povratka.

Šta se čuje sa TV ekrana, šta to vrišti u naslovu portala?

U modi je biti šupak, to je sada "in": prijatelju oteti djevojku i hvaliti se s tim.