Oglas

Zavod za sudsku medicinu

U RS-u sedmično se rade dvije do tri DNK analize za utvrđivanje očinstva

author
SRNA
18. nov. 2026. 09:39
laboratorija
MorgueFile/ilustracija

U Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske svake sedmice obave se dvije do tri DNK analize radi utvrđivanja očinstva, a rezultati pokazuju da se kod 25 do 30 posto testiranih osoba sumnje pokažu opravdanim. Ipak, direktor ove ustanove Željko Karan upozorava da se ovi podaci ne mogu primijeniti na ukupnu populaciju, jer se odnose isključivo na osobe koje već imaju razlog da sumnjaju u biološko očinstvo.

Oglas

Karan je pojasnio da Zavod provodi dvije vrste DNK analiza – forenzička vještačenja bioloških tragova prikupljenih tokom istraga krivičnih djela te analize kojima se utvrđuje očinstvo.

"Prvo radimo forenzičke analize, gdje se obrađuju svi biološki uzorci koji sadrže DNK, bilo da su uzeti ovdje u laboratoriji kao nesporni uzorci ili su dostavljeni s terena, naprimjer, tragovi s mjesta izvršenja krivičnog djela", objasnio je Karan.

DNK testiranja na zahtjev suda, ali i građana

Kada je riječ o utvrđivanju očinstva, zahtjevi Zavodu stižu na osnovu sudskih naloga, ali i direktno od građana koji žele razriješiti dileme o biološkom srodstvu.

"Sudska testiranja najčešće su u vezi s postupcima priznavanja ili osporavanja očinstva, alimentacije i brakorazvodnih parnica", naveo je Karan.

Dodao je da se građani često odlučuju na testiranje samoinicijativno, bez pokretanja sudskog postupka, kako bi dobili pouzdan odgovor na pitanja koja ih muče.

Za razliku od ranijih metoda, kojima se očinstvo moglo isključiti uz određeni stepen vjerovatnoće, savremena DNK analiza omogućava nedvosmisleno utvrđivanje biološkog očinstva.

"DNK analiza će apsolutno i jednoznačno pokazati da li je neka osoba otac određenog djeteta ili nije", naglasio je Karan.

Kod 25 do 30 posto testiranih sumnje se pokažu opravdanim

Govoreći o rezultatima analiza, Karan je istakao da se Zavod uklapa u svjetski prosjek kada je riječ o slučajevima u kojima se sumnja u očinstvo pokaže opravdanom.

Međutim, posebno je upozorio na pogrešna tumačenja ovih statističkih podataka.

"Mi se uklapamo u svjetski prosjek. Od onih koji sumnjaju, u 25 do 30 posto slučajeva ispostavi se da je njihova sumnja opravdana. Ali, nije tačno da 30 posto očeva nisu biološki očevi. To nije opći populacioni prosjek, već procenat među ljudima koji već imaju razlog da sumnjaju i dolaze da tu sumnju potvrde ili opovrgnu", pojasnio je Karan.

Prema njegovim riječima, za dobijanje relevantnih podataka o učestalosti slučajeva u kojima muškarac nije biološki otac djeteta u općoj populaciji bilo bi potrebno provesti znatno opsežnije istraživanje.

Takvo istraživanje podrazumijevalo bi testiranje nekoliko hiljada porodica, odnosno između 7.000 i 8.000 pojedinačnih uzoraka, kako bi se dobila pouzdanija statistička procjena.

Devedesetogodišnjak želio saznati istinu prije smrti

Tokom višegodišnjeg rada Zavod se susretao i s neobičnim životnim pričama ljudi koji su željeli saznati istinu o biološkom srodstvu.

Karan je izdvojio slučaj muškarca koji je u 90. godini odlučio provjeriti je li žena koju je cijelog života smatrao svojom kćerkom zaista njegovo biološko dijete.

Njegova kćerka tada je bila u šezdesetim godinama, a muškarac je, kako je ispričao Karan, želio razriješiti dugogodišnju dilemu kako bi "mogao mirno da umre".

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama