Dragan Rabota, magistar sporta s Pala, javno je okrivio bolnicu Srbija u Istočnom Sarajevu za smrt svog oca Mirka. Mirko je 27. 12. 2020. godine primljen u bolnicu zbog obostrane upale pluća, a preminuo je 18. dana 2021. godine. Dobili smo i stav bolnice.

“Ja sam završio Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta 2013. godine, na odsjeku sport tri godine, a zatim sam magistrirao 2015. godine i dobio sam zvanje magistra sporta. Imam majku i brata, jedno vrijeme sam živio u Banjaluci, sada sam na Palama. Svako se drži na svoj neki način, nimalo nije lagan period. Jedan dan je ovako, jedan onako. Jedan dan bude dobro, jedan dan loše”, kaže Dragan Rabota.

Njegov otac Mirko Rabota je bio 1939. godište, a u bolnicu je primljen 27. decembra 2020. godine.

“Malo prije toga on se razbolio, žalio se na povišenu temperaturu, odveli smo ga kod ljekara. Dobio je neke lijekove, ali pošto nije mogao da se kreće i stvarno su korektno odradili posao. Međutim 27. stanje se naglo pogoršalo, nije mogao na noge uopće. Mi smo u međuvremenu uradili test na COVID u privatnu kliniku na Pale i taj test je pokazao da je negativan. Taj smo test i proslijedili u bolnicu. Međutim tog 27. kada više nije mogao na noge mi smo pozvali hitnu s Pala i prebacili su ga u bolnicu na COVID odjeljenje. Ja sam ponio sve njegove nalaze, da se ima kao što i treba. Rekli su da ostaje tu, ja sam ostavio broj telefona. Konstantno sam zvao i raspitivao se za zdravlje oca. Ja kada nazovem između 13 i 14 sati priča je o plućnoj saturaciji koja je čas malo veća, čas manja, o CRP-u, o stanju krvnog pritiska… U par navrata nazovem i njega pošto je bio telefon uz njega. ‘Kako si stari?’ ‘Nisam dobro, ne mogu da se pomaknem’. Onda opet nazovem njih i oni meni govore kakvo je stanje. On je došao s CRP-om blizu 200 i mislim da su oni njemu taj upalni proces spustili na oko 10. On je primljen s obostranom upalom pluća”, kaže Rabota i dodaje:

“Onda ja u jednom momentu zovem i pitam šta je s COVID-om? U čitavoj toj drami koja je bila kažu mi da je jedan dan urađen test na COVID i rekli su mi da je poslan drugi test u Banjaluku kako bi se vidjelo šta će taj test da pokaže. Oni su meni rekli da su oba ta testa negativna, međutim u otpusnom pismu piše da je od korone. U smrtnom listu piše da je infarkt miokarda, korona, još nekih udruženih bolesti, dijabetes… To jeste zaista, imao je dijabetes, ne mogu reći da nije kada jeste. Ja sam tražio te testove, brze testove iz Kasindola, ali ih nikada nisam dobio. To je sada riječ protiv riječi, mogu reći šta hoće i to se sada može tumačiti na dva načina.”

Rabota je ispričao i šta se dešavalo tog 18. januara 2021. godine.

“U svemu tome nastavljam kontaktirati s ocem. Nekad je poboljšanje saturacije, nekada pogoršanje. Ljekari kažu da mu kažem da redovno nosi kiseoničku masku… Ja govorim kada se čujem s njim da ne skida masku. Poznajem svog oca bio je disciplinovan čovjek. Drugi dan nazovem, javi se drugi ljekar, kažu mi da je saturacija dobra, CRP, da je on disciplinovan pacijent. Jedna informacija ovakva, druga onakva… Ne mogu doći do njega, ono što dobijem informacija dobijem… Posjete su zabranjene. I to je sve trajalo tako do 18. januara. Nazovem ga i ne javlja se. Znate neki ružan osjećaj, govorim sebi možda je vizita. Zovem oko 11 ne javlja se, zovem oko 12 ne javlja se. Oko 13:00 sati nazovem, javi mi se neko i kažu: ‘Znate vaš otac je doživio infarkt miokarda.’ Kada? Kažu jutros. Umjesto da mi jave odmah. I pitam je li otac živ? Kažu jeste, ali je imao težak infarkt. Pitao sam šta su oni uradili, kažu pozvali smo koronarno odjeljenje i došao je doktor Bojan Pejović kojeg najviše krivim za smrt svog oca. To sam rekao javno i reći ću i sada ovdje. Kažu dao mu je odgovarajuću terapiju. Kada su oni njega transportovali s COVID odjeljenja na koronarno odjeljenje, Bojan Pejović je to kategorički odbio. Rekao je da se može liječiti i ovdje. Zgrada COVID odjeljenja udaljena je nekih 700-800 metara od koronarnog odjeljenja. I kako on može s te udaljenosti pratiti zdravstveno stanje mog oca? Da ga je prebacio mogao je pratiti rad srca i koliko znam to nema na COVID odjeljenju, a oni mene neka dematuju. Mogao je pratiti rad srca, pa da se pokuša pacijent spasiti. Otac je ostao ležati na COVID odjeljenju s infarktom miokarda, data mu je terapija. Nekad oko 18:00 časova, kada sam vidio broj telefona sve mi je bilo jasno. Rekli su mi: ‘Primite moje saučešće, vaš otac je preminuo’. Dali su mi podatke kome da se javim i kako da se javim”, ispričao je Rabota.

Rabota priča kako je njegov otac zbog nesreće na Bistriku na staroj željezničkoj stanici imao ortopedsko pomagalo, ali ističe kako je i pored toga čitav život obavljao teške fizičke poslove i završio dva zanata.

“Kao takav peo se na stubove u FAMOS-u. Nije dao da taj hendikep utječe na njega. Pošto je to ortopedsko pomagalo bilo s njim od 1960. godine insistirali smo da se on sahrani s protezom. Dolazim ja u Sv. Marko i taj neki Gruje Samardžija sa mnom se dogovorio kada da dođem po tijelo oca. On je bio u toj nekoj kesi, ja njega nisam mogao ni vidjeti, pošto je ta posebna kesa za pacijente s COVID odjeljenja. Pitao sam da li su mu stavili protezu, odgovor je bio kao iz topa: ‘Da’. Ja, naravno vjerujući na riječ, ponio sam nešto garderobe i zamolio da se stavi preko njegovog tijela. Sanduk smo poklopili i sahranili smo oca. Ja sam otišao po smrtni list i po očeve stvari. Kako dolazim na COVID odjeljenje oni meni vraćaju stvari i očeva proteza je tu. Tu je došlo pet do 12. Tu je već bila doktorica Žanka Eranović, čuo sam da je bila i jako korektna kao ljekar prema mom ocu i pitao sam je zašto proteza nije s mojim ocem. Rekli su mi u Svetom Marku jedno, ovdje vidim drugo. Rekao sam da ću ih predati na Tužilaštvo. Rekao sam lično da ću predati Bojana Pejovića zbog toga što ga nije primio na koronarno odjeljenje”, rekao je Rabota.

Potom je Rabota razgovarao s upravom bolnice Srbija u Istočnom Sarajevu.

“Doktor Đorđe Pejić je direktor svih doktora i on me uljudno primio i saslušao. Pitao me da li pristajem da se javno suočim s Bojanom Pejovićem i rekao sam da hoću pošto ga smatram krivcem. Došao sam u kancelariju, prilazi Bojan Pejović i ja sam mu u tom trenutku rekao, to neka ide meni na dušu: ‘Gubi se fukaro jedna, nisi dostojan da mi izjavljuješ saučešće, ti si krivac za smrt moga oca’. On se u tom trenutku zacrvenio, vratio je ruku i pokušao je da meni nešto objasni. Postavio sam pitanje zašto mi oca nije primio na koronarno odjeljenje. Tražio sam da mi odgovorio na pitanje i rekao sam da će završiti na Tužilaštvu. Već sam predao dvije tužbe. Odlučio sam se da govorim za medije iz prostog razloga, mog oca niko ne može vratiti, ali hoću zbog drugih ljudi, da se ne ponovi njima. Da svaki ljekar radi savjesno svoj posao, ali drugačije je kada neko da sve od sebe”, rekao je Rabota.

Odgovor iz bolnice prenosimo u cijelosti:

“Pacijent Rabota Mirko (1939. godište) primljen je na liječenje u JZU Bolnicu “Srbija” Istočno Sarajevo, dana 27. 12. 2020. godine, radi masivne upale pluća i drugih pridruženih bolesti. Po prijemu pacijenta urađene su potrebne dijagnostičke pretrage i konsultacije.

U COVID bolnici pacijent je bio pod stalnim 24 časovnim ljekarskim nadzorom. Rađene su redovne kontrole kao i laboratorijske, biohemijske i druge dijagnostičke pretrage. U toku hospitalizacije kod pacijenta razvio se akutni infarkt miokarda o čemu je odmah obaviješten Kardioliški odjel bolnice koji je odlučio o daljem liječenju pacijenta. Usljed pogoršanja bolesti, dana 18. 1. 2021. godine, došlo je do pogoršanja stanja i smrtnog ishoda pacijenta.”