VIDEO Emotivna ispovijest oca ubijene djevojčice Irine za N1: "Je li naše dijete ubijeno radi zabave?"

"Pošto je Irina tek prohodala, moja žena Stana ju je vodila za ruku. I nikad nam nije bilo jasno zašto je taj neko pucao u metu od 50 do 60 centimetara, koliko već djevojčica od godinu dana ima, a nije pucao u veliku metu, koju je bilo puno lakše pogoditi", rekao je Irinin otac Samir Čišić.

"Već tri decenije tražimo odgovor, je li naše dijete ubijeno radi zabave", naveo je Čišić, dodajući da su u posljednje vrijeme njihovu tugu ponovo probudili izvještaji italijanskih medija o istrazi koja se vodi u Milanu o takozvanim ‘vikend snajperistima’.

"To nam je dalo nadu da bismo mogli dobiti odgovore kakve Bosna i Hercegovina nikada nije dala", rekao je.

Govoreći o periodu prije Irininog rođenja, Čišić je naveo: "Specifična je to priča. Godina 1991, naše vjenčanje. Kako smo se uzeli, tako smo odlučili da imamo porodicu. Stana ostaje trudna s Irinom i onda počinje rat."

Odlazak u Beograd

Potom je dodao:

"Početkom rata bili smo smješteni na Vojničkom polju. Nakon toga odlučili smo da se Stana izmjesti iz Sarajeva. Moja sestra na Ilidži bila je ranjena i njih dvije su odlučile da odu u Beograd. Irina se rađa u Beogradu", kazao je.

Samir je za N1 kazao kazao kako se njegova supruga sa kćerkicom u Sarajevo vraća 1993. godine.

"Stupili smo u kontakt preko radio-amatera i tako počinje njihov izbjeglički život. U martu 1993. godine dobijam poruku od Stane da se vraća. Na sve moguće načine pokušavam da situaciju dovedem pod kontrolu. Pomoću klasičnih razmjena organizujem da Stana i Irina dođu u Sarajevo. Nakon šest mjeseci Irina biva ubijena", rekao je Čišić.

Period nakon povratka opisao je kao najsretniji u životu.

"Tih šest mjeseci su najljepše moje uspomene. Stana i ja smo bili kao prst i nokat. Bili smo toliko sretni. Kao da smo imali sve, a imali smo jednu flašu vode", naveo je.

Prisjetio se i njenog rođendan.

"Punica je napravila tortu bez šećera, bez jaja i oraha. Irina je bila sretna i vesela. Šišali smo je. Rođendan je bio prekrasan", kazao je.

Govoreći o samom zločinu, rekao je: "Pitao sam se kako je moguće da baš pucaš u dijete. Ja stvarno ne znam šta se desilo, kako se desilo. Ne znam odakle je metak došao, ali ako je to bilo ciljano, onda je to strašno."

"Stana je bila kao sila nebeska"

Nakon Irinine smrti, porodica je preživjela još jedan gubitak.

"Poslije Irine imao sam psiholoških problema, okrivljavao sam sebe. Stana je bila kao sila nebeska. Rekla je: ‘Stani, budi muško i idemo dalje.’ Odlučili smo da ponovo zatrudni", naveo je.

Kako kaže nosila je mušku bebu.

"Nosila je mušku bebu i u devetom mjesecu nismo čuli bebu. Otišli smo u bolnicu i doktorica je rekla da srce više ne kuca. To je bio veliki šok. Stana je deset dana ležala u bolnici. Nakon nabavke gela koji je inicirao porod, nakon deset dana nošenja mrtve bebe, porod je obavljen", rekao je Čišić.

Govoreći o mogućoj istrazi, naveo je: "Vjerujem da su Italijani u stanju uhvatiti se ukoštac s ovim. Teško je, ali barem se svijet uzburkao da se pronađe istina."

Podsjetio je i na svoje ratno iskustvo.

"Bio sam u vojnoj policiji Prvog korpusa. Imali smo i snajperske jedinice. Moralo se znati kada neko ide na snajperski položaj. Uz pomoć ratnih dnevnika moglo bi se doći do podataka. Aleksandar Vučić je dolazio u Sarajevo. Ne znam šta je radio. Ne tvrdim da ima veze sa snajperskim djelovanjem, ali ima puno nepoznanica. Morao ga je neko prebaciti helikopterom. Postoji mnogo neobjašnjivih stvari", rekao je.

Nakon rata Samir i Stana postali su roditelji dvije prekrasne djevojčice.

"1996. godine rodila se Maida, 2000. godine Đana. Prekrasne djevojčice, danas udate žene. To je kruna naših uspjeha. Bile su uspješne u sportu, dobile su stipendije u Americi, odigrale četiri sezone, završile fakultete i danas lijepo i sretno žive. Uspomene na našu Irinu će uvijek ostati. I one bi željele da se pronađe ko je njihovu sestru ubio. Ali život ide dalje. Život mora pobijediti", kazao je Čišić.

Novinar Adis Grabovica rekao je da je Irinin slučaj jedan od najpotresnijih.

"Bile su tri žene, a neko je izabrao da puca u bebu. Svaka priča je teška na svoj način. Ima mnogo bolnih svjedočenja", naveo je.

Potom je dodao:

"Ovo je jedna ogromna priča u kojoj mnogo država mora mnogo toga da objasni. Postoje indicije kako se ulazilo u Sarajevo, preko kojih država. To se mora objasniti. Ne može biti da se nešto takvo ne zna. Nastavljamo raditi priče o djeci iz opkoljenog Sarajeva. Nažalost, sve nas je manje. Vrijeme je da se neke stvari počnu rješavati bržim tempom", poručio je.

100.000 eura za „lovačke izlete“

U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine predmet koji se odnosi na navode o „Sarajevo safariju“ otvoren je još 2022. godine, na osnovu prijave tadašnje gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić. Istovremeno, iz Tužilaštva BiH navode da ih italijanske pravosudne institucije nisu kontaktirale, iako je u Milanu otvorena formalna istraga protiv italijanskih državljana zbog namjernog ubistva s otežavajućim okolnostima okrutnosti i podlih motiva.

Dokumentarni film „Sarajevo Safari“, premijerno prikazan 2022. godine na Al Jazeera Balkans DOC Festivalu, jedan je od ključnih dokaza u italijanskoj istrazi. Prema navodima, bogati Italijani su navodno plaćali i do 100.000 eura za „lovačke izlete“ na položaje oko Sarajeva, uključujući Grbavicu.

Iako su domaći i strani novinari tokom rata izvještavali o granatiranju, ubijenima i ranjenima, o takozvanim „vikend-ratnicima“ znalo se vrlo malo.

Njemački novinar Erich Rathfelder navodi da sada, jednu generaciju kasnije, na vidjelo izlaze činjenice koje teško opterećuju politiku. Prema njegovim riječima, današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je 1992. i 1993. godine boravio u Sarajevu kao ratni dobrovoljac, kao član dobrovoljačke paravojne jedinice Srpske radikalne stranke, koju je predvodio Vojislav Šešelj.

Prema navodima hrvatskog istraživačkog novinara Domagoja Margetića, Vučić je učestvovao u „lovu na ljude“ u Sarajevu, a svjedočenja je predao tužilaštvu u Milanu. Navodi se i da je pucao na grad s Jevrejskog groblja.

Zvanični podaci

Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, svako deseto ubijeno dijete pogođeno je snajperskim hicem, dok je više od 14.000 djece ranjeno. Uprkos tome, nijedan snajperist nije odgovarao po ličnoj odgovornosti.

Haški tribunal je u presudama protiv najviših zvaničnika Republike Srpske zaključio da je snajperska kampanja imala jasan cilj – teroriziranje civila Sarajeva.

Florence Hartmann, bivša glasnogovornica Haškog tužiteljstva, izjavila je za Radio Slobodna Evropa da je Tribunal bio svjestan postojanja „turističkih ekspedicija smrti“.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad