Protest ispred KB Zenica
(VIDEO) Sa suzama u očima sestra preminulog pacijenta za N1 svjedočila o strahotama u zeničkoj bolnici: "Stavili su mu jabuku u usta i gušili ga jastukom"

Potresna svjedočenja o navodnom zlostavljanju pacijenata na Odjeljenju urgentne psihijatrije Kantonalne bolnice Zenica iznesena su danas tokom mirnog okupljanja građana ispred ove zdravstvene ustanove. Među okupljenima bila je i Mujesira Durmiš, sestra preminulog Muhameda Hamzića, koja je sa suzama u očima govorila o onome što je, kako tvrdi, njen brat proživio tokom dvomjesečnog liječenja u vrijeme pandemije koronavirusa.
Njena kćerka Sumejja Huseinspahić također je svjedočila o strahu koji je njen daidža pokazivao nakon izlaska iz bolnice, ali i pokušajima porodice da dobije odgovore o njegovom liječenju.
"Izašao je poderan, počupan, neobrijan i prestravljen"
Mujesira Durmiš ispričala je da je njen brat završio u bolnici nakon što se teško razbolio poslije majčine smrti. Kako je navela, bio je posebno vezan za majku, s kojom je živio, a ona mu je pružala podršku tokom liječenja.
"On se zove Hamzić Muhamed, rahmet mu duši njegovoj, samo što je imao još snage da nam kaže šta mu se tu desilo", ispričala je Durmiš.
Prema njenim riječima, porodica tokom pandemije nije mogla posjećivati Muhameda, pa je informacije o njegovom zdravstvenom stanju dobijala telefonom.
"Kad god bi pitala: 'Kako je? Dobro je?' 'Kako je, dobro je?' On je u stvari bio 2 mjeseca. 'Šta se događa, ide li malo nabolje?' Eto tako, eto tako", prisjetila se razgovora s medicinskim osobljem.
Tvrdi da je bratu redovno dostavljala higijenske potrepštine i sve što mu je bilo potrebno, ali da je nakon izlaska iz bolnice zatekla prizor koji je nije ostavio ravnodušnom.
"Moj brat kad je došao, nije smio vodi da priđe uopšte. Nije smio da pogleda nikog stranca, od pustog straha. Mi nismo znali šta se dešava", kazala je.
Opisala je i njegovo fizičko stanje, navodeći da je bio zapušten, iscrpljen i prestravljen.
"Ja sam njemu slala sve što sam mogla, ovdje na kapiju, sve živo, znači, od higijene, svega. Nije ništa oskudijevao. Da bi on nama izišao poderan, počupan, neobrijan", ispričala je.
Prema njenim tvrdnjama, Muhamed je prije liječenja imao više od 100 kilograma, a porodici se vratio drastično mršaviji.
"Stavio mu je jabuku u usta i gušio ga jastukom"
Najpotresniji dio njenog svjedočenja odnosio se na ono što joj je brat, kako tvrdi, ispričao nakon izlaska iz bolnice.
Durmiš navodi da joj je Muhamed govorio kako su ga pojedini zaposlenici ponižavali, skidali nagog i ismijavali. Tvrdio je i da su mu tokom tuširanja vrućom vodom povrijedili oči.
Prema njenom svjedočenju, brat joj je ispričao i da su ga nakon optužbi da je agresivan vezali te da je cijelu noć proveo vezan ispod prozora.
Posebno je uznemirujući njen opis navodnog postupanja jednog medicinskog tehničara.
"E, onda je samo sljedeći dan, tako je trajalo to, došao mi je, kaže, jedan, stavio naočale, tehničar, nisam vidio ko je, i uzeo me za ruku: 'Hajde, kaže, ti vamo.'"
Nastavljajući bratovo svjedočenje, Durmiš je ispričala da ga je taj čovjek odveo u sobu.
"I uveo ga u sobu, stavio ga na stol, stavio mu jabuku u usta i tušio ga jastukom. Tako donekle, koliko je mogao trpiti. I onda je ga pustio. I rekao mu je: 'Za ovo ne smije niko znati.'"
Durmiš je naglasila da je svom bratu vjerovala, iako su joj, kako kaže, u bolnici objašnjavali da pacijenti mogu halucinirati.
"Ja sad govorim, ja sad pričam, ovo je istina, ja sam vjerovala svom bratu odmah", poručila je.
Dodala je da joj brat tokom ranijih liječenja nikada nije pričao o sličnim iskustvima.
"Prepao se mog supruga i sklonio u ćošak"
O posljedicama koje je boravak u bolnici, prema tvrdnjama porodice, ostavio na Muhameda govorila je i njegova sestrična Sumejja Huseinspahić.
Ispričala je kako je jednom prilikom sa suprugom posjetila daidžu, koji se, uprkos tome što je njenog muža poznavao odranije, izuzetno uplašio.
"Kada sam ja otišla svom daidži u posjetu, sa svojim suprugom, koji je izuzetno visok i obukao je bijelu majicu, moj daidža se prepao. Znači, do te mjere da se sklonio u ćošak", ispričala je Huseinspahić.
Dodala je da je porodica u početku takvo ponašanje povezivala s njegovim nedavnim izlaskom iz bolnice.
"Međutim, sve to vrijeme dok smo mi tu bili, on je bio pod dozom straha", kazala je.
Porodica tražila odgovore: "Rekli su da halucinira i da ništa ne možemo dokazati"
Huseinspahić je navela da je porodica kontaktirala bolnicu nakon što im je Muhamed ispričao šta je, prema njegovim riječima, doživio.
"Mama je tada pozvala bolnicu i objasnila im šta je on rekao. Mi nismo mogli da prešutimo potpuno na njegove izjave, iako je to nas baš sve potreslo", kazala je.
Međutim, kako tvrdi, nisu dobili odgovore koje su očekivali.
"Oni su samo nama rekli na taj način da on halucinira, da mi to ništa ne možemo dokazati, da su to posljedice lijekova, i to je to."
Navela je da su pokušavali razgovarati i s doktoricom Belmom, kojoj su se obraćali kako bi se utvrdilo šta se dogodilo i spriječili eventualni slični slučajevi.
"Nikad konkretan odgovor mi nismo dobili. Jedino što znam da se desila reakcija jeste da su postavili kamere nakon toga, da je bilo blagog nekog odgovora", rekla je.
"Nisu odgovorni samo oni koji su uhapšeni, nego cijeli kolektiv koji je to gledao"
Huseinspahić, koja radi kao prosvjetna radnica, poručila je da odgovornost za nasilje ne snose samo oni koji ga neposredno počine nego i oni koji ga posmatraju i ne reagiraju.
"Ali ono što ja moram da naglasim, kao prosvjetni radnik, da svako onaj ko gleda da neko drugi vrši nasilje nad drugom osobom je potpuno ista osoba", kazala je.
Istaknula je da je dužnost svakog pojedinca reagirati kada svjedoči zlostavljanju.
"Dakle, nije nasilje samo fizičko. Postoji više vrsta nasilja. Bilo koje nasilje, da podržavamo, za to nasilje treba da odgovaramo."
Na kraju je uputila poruku o odgovornosti svih koji su eventualno znali za zlostavljanje pacijenata.
"Nisu odgovorni samo oni koji su uhapšeni, nego su odgovorni svi, cijeli kolektiv koji je to gledao", poručila je Sumejja Huseinspahić.
Svjedočenja porodice Hamzić iznesena su tokom okupljanja čiji su učesnici zatražili rasvjetljavanje okolnosti postupanja prema pacijentima na Odjeljenju urgentne psihijatrije Kantonalne bolnice Zenica.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare