Ibro Zahirović i u Nezuku s kamerom. Od nje se ne odvaja od kad zna za sebe. Upravo je Ibro zabilježio brojne snimke u najtežim danima za Srebrenicu i njen narod. Njegovi snimci, kaže, korišteni su i tokom haških suđenja, kao dokazi protiv zločinaca.

Ibro Zahirović govorio je za N1:

“Uvijek sam je volio. Od prvog dana kad sam se susreo s kamerom, zavolio sam je i sad imam mogućnost da imam dobru kameru”.

Na pitanje da li je ponosan što su se snimci koristili i u Hagu i doprinijeli istini i pravdi, kazao je:

“Naravno da jesam, a najviše mi je drago što mnogi ovi ljudi koji su preživjeli mogu da vide nekoga svog na tim snimcima ko nije preživio. Tako da otkako sam počeo objavljivati snimke na Youtube mnogo ljudi mi se javilo iz raznih krajeva svijeta koji su vidjeli nekoga svog i zahvaljivali mi se i danas se to dešava”, kazao je Ibro.

Tokom pandemije korona virusa, Ibro je odlučio svoje stare snimke s VHS-a digitalizovati. I kako kaže, kada ih je počeo objavljivati na svom Youtube kanalu, doživio je nezamislivo. Priča kako mu se javila djevojka koja je prvi put u životu upravo na njegovim snimcima vidjela ubijenog oca. Majka joj je tokom pada Srebrenice bila trudna, nije uspjela sačuvati niti jednu fotografiju.

A kako je boriti se za goli život, Ibro najbolje zna. Čak 36 dana proveo je u šumi.

“Ta prva dva dana je bilo najgore, puno je ljudi tad izginulo, bilo je i ranjenih. Ja sam jedva to preživio, nekako sam uspio da se izvučem. Prva dva dana je bilo najopasnije.”

Prije polaska u šumu, napravio je svoj posljednji, a moguće i najpotresniji video. Tačnije, 11. jula oko 14 sati.

“Na snimku su žene i djeca koji se penju na kamione UNPROFOR-a, traže spas, to je bilo stravično”.

Kada si otišao jesu li ti ostale te slike u glavi, jesi li se pitao šta će biti sa tim ženama i djecom?

“Tada je ostala i moja supruga sa djetetom od devet mjeseci. Uopšte nisam znao šta će dalje biti, ali ja sam krenuo preko šume. Borio sam se cijelo vrijeme da preživim, uvijek mi je to dijete na pameti, tako da mi je i to davalo snagu”.

Spasio ga je teren, kaže, koji je prilično dobro poznavao. Ali i sreća. Ispričao nam je i trenutak kada se nakon gotovo 40 dana prvi put sreo s porodicom. Mislili su da je mrtav, jer je kameru dao poznaniku, a ovaj je na slobodnu teritoriju donio mnogo ranije.

“Pa to je bilo mnogo emotivno, znači dijete od devet mjeseci kad me vidjelo kao da me prepoznalo. Beba raširila ruke i otela se, zagrlila me. To je stvarno bilo tužno.”

Ibro i danas osluškuje svaku vijest u kojoj se spominje Srebrenica. I danas kamerom bilježi svaki pokret učesnika Marša mira, koji i u njegovu čast hodaju stazama koje je on jedva preživio.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad