"Nije problem raditi, problem je opstati": Sudbina starih zanata u Sarajevu

U ulici Kazandžiluk radi se kao nekada. Zvuk čekića od bakar odjekuje među radnjama i podsjeća na dugu tradiciju ovog zanata. Od pradede, preko djeda i oca, znanje se prenosi godinama, a radionica postaje mjesto odrastanja i učenja.

"Ja sam rođen u ovome i u ovome sam odrastao. Svi te putevi nekako vode u radionu ili u radnju kod oca. Lično što se mene tiče, ja sam od malih nogu zanatlija. U tom sam okruženju bio i stvarno sam zavolio. U ovoj ulici sam čak prohodao. Bio sam svima simpatičan kao mali dječak, kuckao i slično. Ne samo ja, nego dosta ljudi oko mene", kaže kazandžija Ahmed Kobiljak.

Nedaleko se nalazi i radnja u kojoj nastaju predmeti koji su neizostavni u svakom domu. Danas je Remzija jedini četkar u Bosni i Hercegovini i jedan od rijetkih koji ovaj zanat još uvijek njeguje.

"Po profesiji sam metalostrukar, a po ljubavi sam četkar. Moj otac rahmetli je bio četkar. Dolazio sam kod njega u radnju, družio se, zavolio taj zanat i naslijedio. Zadnjih četrdeset godina se bavim ručnom proizvodnjom četki", priča svoju priču četkar Remzija Balagić.

I dok jednan oblikuje bakar, a drugi drvo i vlakna, radni dan za obojicu je isti – priprema materijala, mirna ruka i mnogo strpljenja. Ipak, razlika je u mušterijama koje im dolaze.

"Kad su sezone i kad i su ozbiljnije posjete gradu, onda se ne možeš toliko posvetiti proizvodnji koliko se možeš posvetiti gostima koji ulaze. Mi smo njima interesantni, jedini smo koji kucaju nešto ovdje, prave svojim rukama i onda traže da razgovraju s nama, da slikaju, ali jedan rani dan je otprilike kucanje i prodavanje", ističe kazandžija Ahmed.

"Moje su četke kvalitetne, mogu dugo trajati, cijene su pristupačne, ali su ipak fabričke jeftinije i normalno nisu kvalitetne kao ove. Svako ide za svojim džepom, a klijentela-ko voli ručni rad, on dođe i uzme", dodaje četkar Remzija.

U vremenu brze proizvodnje i jeftinih alternativa, ručni rad sve češće postaje luksuz. "Nije problem raditi, problem je opstati", kažu zanatlije, a bez novih generacija teško je sačuvati tradiciju.

"Mi se nešto borimo da opstanemo i ostanemo, ali vjerujte za slamku se hvatamo. Neke ekstra pomoći bar ja za sebe ne vidim. Ja nešto drugo radim da bih zadržao ovo, da bi ostalo jer mi je žao. Ovo radim iz ljubavi, nemam neke zarade", iskren je Remzija.

Kod Ahmeda dosta ljudi dolazi sa Likovne akademije.

"Imaju nekih predmeta gdje moraju nešto napraviti od bakrene ili aluminijske folije, pa dođu ovdje po savjete. To mi je baš drago. Pitaju mogu li doći na zanat. Kažem da mogu, super. Čak kada su u pitanju neki stranci ponudim da sjednu, da naprave sami narukvicu. Kada ima ovako vremena u zimskom periodu, da vide da nije baš samo tup, tup, tup i gotovo. Svi zanati će se vratiti kad-tad. To barem ja mislim", smatra Ahmed.

Zvuk čekića u ulicama oko Baščaršije podsjeća da tradicija u Sarajevu još živi, a hoće li stare radnje ostati dio svakodnevnice zavisi od generacija koje dolaze.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad