Milorad Dodik bira riječi kada negira genocid u Srebrenici od kada je umanjivanje zločina i veličanje ratnih zločinaca postalo kažnjivo u Bosni i Hercegovini. Za podizanje optužnice je osim samog negiranja potrebno dokazati namjeru mržnje, za koju Dodik kaže da je nema. Ali koja je stvarna namjera kada za tri godine više od 20 puta kontinuirano negira genocid u Srebrenici?
Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je, pretražujući objave medija, mapirala najmanje 23 direktna negiranja genocida u kojima je Milorad Dodik, pored neslaganja s pravnom kvalifikacijom genocida u Srebrenici, izrazio nepoštivanje prema Međunarodnom sudu, visokom predstavniku u BiH, ali i širio mržnju i prijetnje odvajanjem Republike Srpske.
Za nezavisnu pravnicu Lejlu Gačanicu nezamislivo je stanje pravne države u kojoj, čak i nakon 23 negiranja genocida, Dodik nije procesuiran, navodeći da bi u uređenim sistemima poslije samo jednog negiranja ili ispričane šale na račun zločina bila podignuta optužnica.
“Imati trag od 23 kontinuirana negiranja pokazuje itekako važnu namjeru zbog čega se koristi negiranje, čemu ono služi, i to ni u kom slučaju ne može više biti izvan konteksta o tome da nema namjeru da izazove bilo kakvu vrstu podjela, mržnje”, kaže Gačanica.
Naglašava i važnost funkcije koju Dodik obavlja, te poziciju moći s koje može stvoriti pritisak ili uticati na mišljenje i stavove javnosti.
“Sve dok se mržnja normalizira i dok ona dolazi od političkih vođa, ona šalje signal svima. Najalarmantnije je što negiranja ne ostaju samo na riječima i govor mržnje se vrlo često prelijeva u stvarnosti i pravi stvarne posljedice za osobe kojima su i genocid i svi drugi ratni zločini utjecali na živote i oblikovali njihovu svakodnevnicu danas”, kaže ona.
Više sudskih vijeća u Haagu utvrdilo je da su snage Vojske Republike Srpske u julu 1995, nakon pada Srebrenice, pogubile nekoliko hiljada muškaraca Bošnjaka, a prema presudama, ukupan broj pogubljenih muškaraca je između 7.000 i 8.000.
Kadi Hotić, potpredsjednici Pokreta “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, u genocidu u Srebrenici ubijeno je više od 50 članova porodice, od kojih i sin Samir. Za nju je svako negiranje genocida i širenje laži i dezinformacija otvaranje rana koje, i 30 godina poslije genocida, ne mogu zarasti zbog političke retorike.
“Dodik ima strašne izjave, svakodnevno negiranje genocida, negiranje da u mezaru leže naša djeca, da nam on određuje prostor, da nam određuje zrak koji ne može disati s nama, to nijedno tužilaštvo normalno ne bi pustilo bez kazne”, smatra Hotić.
Tužilaštvo BiH nije odgovorilo na upit Detektora o predmetima protiv Dodika zbog negiranja genocida, niti prijavama, te istragama koje ovo tužilaštvo vodi.
Nakon usvajanja rezolucije očekuje se povećanje negiranja genocida
U Memorijalnom centru Srebrenica, koji prati negiranja genocida, primijetili su kako se negiranje smanjilo od kada je 2021. godine postalo kažnjivo, ali u vrijeme glasanja o rezoluciji o genocidu u Srebrenici u Ujedinjenim nacijama vide nagle skokove u negiranju i procjenjuju da će se ono povećati do kraja godine.
Edin Ikanović, jedan od autora izvještaja o negiranju genocida, kaže da su samo za prošlu godinu zabilježili 90 slučajeva negiranja. Izvještaj obuhvata objave medija na internetu i izjave javnih ličnosti u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori koje negiraju, minimiziraju, relativiziraju, ili na drugi način izvrću činjenice o genocidu u Srebrenici.
“U odnosu na prethodnu godinu, kada smo imali trend smanjenja broja negiranja, ove godine će itekako doći do uvećanja, ali i broja samih aktera, što je jako žalosno. Sada ćemo imati puno puno veći broj drugih pojedinačnih aktera koji na različite načine negiraju i relativiziraju genocid”, kaže Ikanović.
Kroz njihove izvještaje, u negiranju genocida prednjači jedna javna osoba – Milorad Dodik.
“Ono što sada vidimo, a i nekoliko godina unazad, jeste da je Milorad Dodik broj jedan kada je u pitanju negiranje genocida i da njegov način negiranja u suštini koriste ili prate politički akteri, odnosno ljudi bliski njemu”, objašnjava Ikanović.
Haški tribunal, Sud BiH te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na 781 godina i pet doživotnih kazni zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u julu 1995. u Srebrenici.
Bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko nametnuo je u junu 2021. godine izmjene i dopune Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
Tužilaštvo BiH duže od dvije godine nije podiglo niti jednu optužnicu za negiranje genocida ili veličanje osoba osuđenih za ratne zločine. Tek u aprilu ove godine podignuta je prva optužnica – protiv Vojina Pavlovića, zbog veličanja osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, a nedugo nakon toga i druga, zbog odobravanja i pokušaja opravdavanja genocida u Srebrenici.
Gačanica ističe da je ljudski poražavajuća situacija u kojoj se društvo nalazi ali da je ne iznenađuju narativi koji su dostupni u javnosti i za što uglavnom smatra odgovorne pravosudne institucije koje ne procesuiraju negiranja genocida i drugih ratnih zločina, kao i veličanje osuđenih ratnih zločinaca.
“Ako imate potpuno nekažnjavanje negiranja i 23 uzastopna registrirana negiranja genocida od strane istog čovjeka, koji obnaša vrlo visoku političku funkciju u Bosni i Hercegovini, i nikakvu reakciju, nikakvu sankciju, nikakvo upozorenje, ništa apsolutno, naravno da će se onda dešavati eskalacije i incidenti”, kaže Gačanica dok upozorava na povećanu opasnost za povratnike u manjim sredinama u BiH.
Bez procesuiranja negiranja neće doći ni do prestanka
Ikanović kaže kako se od izmjena Krivičnog zakona negiranje značajno smanjilo u odnosu na ranije godine, te da zakonski okvir donosi rezultat. Međutim, on primjećuje da politički lideri i dalje koriste svoj utjecaj i moć da nastave s retorikom kojom privlače masu i pokazuju “mišiće”.
“Ono što politički lideri i političke javne ličnosti rade s tim jeste da prenose na obične ljude i onda, sada bez kažnjavanja, možemo očekivati da se to krene velikom brzinom povećavati i širiti”, kaže Ikanović.
Glavni državni tužilac Milanko Kajganić je u februaru prošle godine na konferenciji za medije kazao da je tužiocima potrebna edukacija i pomoć u procesuiranju negiranja ratnih zločina, jer je tužilaštvu teško dokazati da može proizvesti posljedicu.
Za Ikanovića je to izgovor zbog kojeg žrtve, i 30 godina od zločina, ne mogu dostojanstveno obilježavati godišnjicu stradanja svojih najmilijih u genocidu dok su izloženi stalnim negiranjima onoga što su preživjeli.
“Bojim se, ako u skorije vrijeme ne budemo imali više optužnica podignutih, da ćemo se vratiti u stanje u kojem smo nekad znali imati u toku godine i po sedam-osam stotina negiranja”, smatra Ikanović.
Glavni državni tužilac se našao pod kritikama kada je u emisiji na RTRS-u rekao da se “u javnosti sada smatra da je donesen novi zakon, da taj zakon zabranjuje samo negiranje genocida i da svaka polemika oko toga da li je negdje bio genocid, ili nije bio genocid, predstavlja krivično djelo”, te dodao da to nije u skladu s Krivičnim zakonom BiH.
Udruženja žrtava su reagovala i kritikovala Kajganića da je svojom izjavom ohrabrio negatore genocida, a Ured disciplinskog tužioca (UDT) formirao je predmet protiv njega. Kajganić od tada ne komentariše u medijima procesuiranje negiranja ratnih zločina.
Prema podacima zabilježenim u bazi “Mapiranje mržnje” BIRN-a BiH tokom 2022. godine, Dodik je političar s najviše izjava koje mogu poticati na širenje mržnje, od kojih se najveći dio odnosi na negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, ali i na diskriminatorni govor u javnosti.
Gačanica upozorava institucije na njihovu odgovornost i ulogu u narativu negiranja zločina i genocida, uz objašnjenje da će se ono povećavati i imati zastrašujuće posljedice sve dok tužilaštvo ne podigne optužnicu za svako pojedinačno negiranje ili veličanje ratnih zločinaca.
“Nemamo pravnu državu koja bi stala u kraj takvom ponašanju i nemamo nikoga ko je istinski zainteresiran da zaštiti žrtve, odnosno preživjele, ne samo genocida u Srebrenici i njihove porodice nego žrtve svih drugih, presuđenih zločina”, kaže Gačanica.
BONUS VIDEO:
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare