Zbogom Josipu Pejakoviću, duši bh. teatra i umjetniku bez granica

Rođen 1948. u Travniku, bivšoj prijestolnici Bosanskog ejaleta (Eyālet-i Bōnâ) između 1699. i 1850. godine, poznatom i kao rodno mjesto dobitnika Nobelove nagrade Ive Andrića, međunarodno poznatog po romanu 'Na Drini ćuprija', Pejaković je tamo završio osnovno i srednje obrazovanje. Tamo je i započeo svoje umjetničko putovanje kao glavni pjevač lokalnog rock sastava Veziri, prije nego što se u potpunosti posvetio teatru. Diplomirao je glumu na Dramskom studiju u Sarajevu, učeći kod Kaće Dorić i Josipa Lešića. Ubrzo nakon toga debitirao je na pozornici, nastupajući u zahtjevnim djelima poput 'Tri sestre' Antona Čehova, u ulozi baruna Nikolaja Lvoviča Tuzenbaha, i 'Koncert u jajetu' Fernanda Arrabala. Njegov duboki glas i dominantna scenska prisutnost brzo su mu donijeli široko priznanje, osvajajući publiku svih uzrasta, piše u svojevrsnom omažu ovom velikom umjetniku portal pressenza, medij koji objavljuje na nekoliko svjetskih jezika a posvećen je ljudskim pravima, kulturi, borbi protiv nasilja i drugim srodnim temama.

Tokom decenija, njegova umjetnička dugovječnost, disciplina i karizma učinili su ga centralnom figurom bh. teatra, a šire gledano, visokom osobom diljem bivše Jugoslavije i šire regije jugoistočne Europe.

Pejaković je također bio otvoreni kritičar od samog početka balkanskih sukoba koji su uslijedili nakon raspada bivše Jugoslavije. Postao je jedan od najistaknutijih i najglasnijih antiratnih aktivista, angažman koji je iznjedrio nekoliko hvaljenih djela, uključujući 'O, izbjeglice'. Tokom rata u BiH služio je kao povjerenik za spašavanje kulturnih dobara i uspio je spasiti nekoliko knjiga iz plamena dok je gorjela Nacionalna biblioteka u sarajevskoj Vijećnici. U godinama koje su uslijedile, i u skladu sa svojim trajnim uvjerenjima, pridružio se uredništvu progresivnog časopisa Novi Plamen, koji sada postoji samo u digitalnom obliku, čime je doprinio oblikovanju publikacije u vitalnu platformu za političku, društvenu i kulturnu debatu u postjugoslavenskoj regiji.

Od 1970. do 2013. bio je stalni član Narodnog pozorišta u Sarajevu, najvećeg teatra u Bosni i Hercegovini i jedne od najvažnijih kulturnih institucija u jugoistočnoj Europi od njegova osnivanja 1921. godine, gdje je nastupio u preko 50 glavnih uloga. Tamo je poznat po svojim snažnim interpretacijama u klasičnim djelima poput 'Za kim zvona zvone' Ernesta Hemingwaya, 'Tragedije Kralja Leara' Williama Shakespearea, 'Glumećeg Hamleta u selu Mrduša Donja' Ive Brešana i 'Braće Karamazova' Fjodora Dostojevskog.

Osim što je bio proslavljeni glumac i cijenjeni intelektualac, Pejaković je bio i autor brojnih snažnih i politički angažiranih teatarskih monologa, uključujući 'Kako, bolan, nema Bosne', 'On meni nema Bosne', 'Oj, živote', 'O, izbjeglice', 'Država i papci' i 'Ućerivanje'. Izvođena diljem bivše Jugoslavije, ova i mnoga druga djela suočila su se s traumama rata, progonstva, identiteta i kolektivnog sjećanja s nepokolebljivom iskrenošću, miješajući crni humor, nježnost i prkosnu pobunu.

Novoizabrani gradonačelnik Sarajeva, Samir Avdić , odao je počast Pejakoviću i trajnoj kulturnoj baštini grada, izjavivši: "Pejaković je bio umjetnik naroda; bio je glas savjesti, čuvar identiteta i hrabri svjedok vremena. Njegova riječ i poruka žive dalje, kao trajni podsjetnik na moć umjetnosti da promijeni svijet".

Tokom više od pedeset godina, Pejaković je primio brojne nagrade i priznanja u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Već 1974. godine nagrađen je Zlatnom medaljom na Zemunskom festivalu za djelo 'Oj, živote', a sljedeće godine primio je 'Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva', nazvanu po danu oslobođenja grada od fašističke okupacije tokom Drugog svjetskog rata. To je najviše priznanje koje dodjeljuje Gradska skupština Sarajeva, a dodjeljuje se za trajnu izvrsnost i doprinos u područjima kao što su nauka, ekonomija, obrazovanje, tehnologija, zdravstvo, umjetnost, sport i ljudska prava. Godine 1977. primio je prestižnu 'Sterijinu nagradu' za umjetnička postignuća na Sterijinom pozorju, koje se održava svake godine u Novom Sadu (Srbija), a nazvano je po poznatom dramatičaru Jovanu Steriji Popoviću, za svoju interpretaciju Omera Paše Latasa. To je označilo početak dugog popisa priznanja za životno djelo. Dobio je nekoliko priznanja od raznih udruženja dramskih umjetnika u Bosni i Hercegovini, uključujući Nagradu ZAVNOBIH-a za životno djelo 1991. Godine 2008. nagrađen je nagradom Tmačin prsten za interpretaciju djela 'Dugodnevno putovanje u noć' Eugenea O'Neilla, a 2012. godine Srebrnom nagradom Muci za izvedbu u predstavi 'Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja' Ive Brešana, inspiriranoj Shakespeareovim Hamletom.

Godine 2018. primio je jedno od najviših teatarskih priznanja u Bosni i Hercegovini: Zlatni lovorov vijenac Međunarodnog pozorišnog festivala MESS koji se održava svake godine u Sarajevu od 1960. godine, a koji je najstariji preživjeli teatarski festival na Balkanu. Festival je osnovao Jurislav Korjenić, a izvorno je bio posvećen eksperimentalnom teatru pod nazivom 'Festival malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije', a svjetski je poznat po predstavljanju međunarodnih eksperimentalnih predstava i mladih umjetnika te je pohvalio Pejakovića "ne samo zbog njegovog umjetničkog angažmana, već i zbog njegove društvene predanosti, beskompromisnog protivljenja ratu i nacionalizmu".

Uz teatarski rad, Pejaković se pojavio i u utjecajnim filmovima i TV serijama poput 'Gluvi barut', 1990., Bahrudina Čengića, 'Savršeni krug', 1997., Ademira Kenovića i 'Sve džaba', 2006., Antonija Nuića, dodatno potvrđujući njegovu svestranost i talent filmskog glumca. Kao rijetko koji višestruko talentirani umjetnik, radio je i kao teatarski redatelj u Narodnom pozorištu u Sarajevu između 2001. i 2003. Godine 2021. imenovan je počasnim članom Bosansko-hercegovačke američke akademije nauka i umjetnosti (BHAAAS) .

Njegova duboka strast prema bh. kulturi navela ga je da napiše knjigu o 'sevdalinci', koju je u maju 2022. objavio Art Rabic, u kojoj brani urbani, melankolični i poetski oblik pjevanja rođen iz susreta slavenske i osmanske tradicije koji je iznjedrio muzički žanr poznat i kao 'sevdah'. Zajedno s crnogorskim muzičarem Antonijem Pušićem (umjetnički poznatim kao Rambo Amadeus), zalagao se za uvrštavanje sevdalinke na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, priznanje koje je službeno dodijeljeno u decembru 2024 .

Danas se proučavanje i prakticiranje sevdalinke prenosi kroz porodice, škole, konzervatorije i muzičke radionice, služeći kao snažan pokazatelj identiteta i kohezije raznolikih zajednica zemlje, bez obzira na etničku ili kulturnu pozadinu. I ovo bogatstvo dio je trajne ostavštine Josipa Pejakovića, širokog i dubokog svjedočanstva o njegovoj dalekosežnoj kulturnoj predanosti. Umjetnik kojeg su voljele sve generacije, bez obzira na pripadnosti i podjele, njegov opus nudi i oštru kritiku društva i ranjenu ljubavnu pjesmu za izmučenu zemlju, gdje kultura nikada nije bila ušutkana, čak ni pod opsadom ili pogledom snajperista.

Uprkos teškom pogoršanju zdravlja, Pejaković je ostao izuzetno aktivan do kraja života. Samo u protekloj deceniji podvrgnut je 17 operacija, no nikada nije prestao pisati, nastupati ili promovirati bosanskohercegovačku kulturu svojom stalnom prisutnošću na konferencijama, javnim događajima, a također i putovanjima diljem Europe. Početkom marta 2024. putovao je u Brisel na nekoliko institucionalnih sastanaka i održao dva nastupa u povodu Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, održanog 2. i 3. marta u Kulturnom krugu MIR.

Njegove posljednje predstave održane su prije jedva dva mjeseca, 19. i 20. maja, na glavnoj sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu, gdje su izvedene monodrame 'Jugoslavija' i 'Država'.

Službena pogrebna ceremonija održana je u srijedu, 23. jula, u 13:00 sati na groblju Bare u Sarajevu. Javna počast teatarskoj i filmskoj ostavštini Josipa Pejakovića zakazana je za ponedjeljak, 15. septembra, s početkom u 19:30 sati u Narodnom pozorištu u Sarajevu, na isti datum koji je prvobitno bio planiran za dugo očekivanu premijeru predstave 'Omer-paša Latas'.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad