Gošća Večernjeg studija bila je Jesenka Hadžajlija, žena čija se porodica suočila sa koronavirusom nakon čega je preminuo njeg suprug Jusuf. U emisiji je govorila o gubitku partnera, snazi žene, majčinstvu, ljubavi i podršci koja nam je neophodna u ovim teškim vremenima.

“Povod da se obratim jeste kako bih drugima uputila poruku da je gubitak najdraže osobe nešto najteže što vam se može desiti, ali je i povod da iz sebe povučete dodatnu snagu, idete dalje. Žene imaju tu snagu i treba da je i pokažemo“, kazala je Hadžajlija u večerašnjoj emisiji.

“Mislim da treba da budemo podrška jedni drugima i zato sam pristala da budem gošća. Želim da ljudi znaju da trebaju biti podrška jedni drugima. Period pandemije je period kada treba da se malo osvijestimo i podsjetimo na temeljne ljudske vrijednosti”.

Kako je istaknula, nije mogla zamisliti da će preko noći ostati bez životnog partnera s kojim je donosila sve odluke zajednički, a danas ih mora donositi sama.

“Nijedne minute nisam mogla zamisliti da će mi se desiti ovo što se desilo. Kao porodica smo nastojali da poštujemo sve mjere, pokušali smo da se čuvamo i poštujemo upute“.

“Nas troje smo dobili pozitivne nalaze.Najmlađi sin je bio negativan. Krenula je borba sa bolešću, i nisam nikada doživjela bolove kao za covid. Temperatura i groznica koje je Jusuf proživljavao i trenuci tokom noći koje smo prolazili je nešto što ne bih poželjela nikome”.

“Jusuf je hospitaliziran šest dana nakon pozitivnog nalaza, a na KCUS je prebačen kolima Hitne pomoći. Vrlo interesantna činjenica je da sam tada i zadnji put telefonski razgovarala s njim. Vozač Hitne pomoći je uložio maksimalne napore da nađe krevet koji je slobodan. Nastavili smo komunicirati putem vibera”.

Nakon smrti supruga, pronašla je crni notes sa bilješkama i imenima.

“Nekih dva mjeseca nakon Jusufovog odlaska, pronašla sam crni notes u kojem su zapisana imena ljudi, zdravstvenih radnika koji su se njemu našli na usluzi. Pokušavala sam da im se zahvalim jer su se našli mom Jusufu na raspolaganju“.

“Želim iskoristiti priliku da im se zahvalim jer su zaista učinili sve i svu podršku koja mu je bila pružena u tim trenucima”.

U emisiji je govorila kako sakupiti snagu i krenuti dalje, ali se prisjetila i poziva kada joj je javljeno da je čovjek s kojim je djelila i dobro i zlo punih 26 godina preminuo.

“To je šok, nevjerica, bijes, ljutnja, stanje beznađa. Ta subota, taj 20. mart kada sam primila telefonski poziv je nešto što nikada neću zaboraviti. Pogled mojih sinova, jer noć prije smo dobili poruku da je saturacija OK, je nešto nezaboravno”, kazala je Jesenka Hadžajlija.

Jesenka Hadžajlija u emisiji objašnjava da ljudi koji se nose sa gubitkom imaju i dobrih i loših dana, da joj neprestano govore da je izuzetno jaka i da je našla sebe u situaciji da tješi druge, ali da postoje momenti između četiri zida kada i kamen klesan godinama uspona i padova proplače.

“Sama sam sebe iznenadila kako sam se nosila sa svim tim. Ima ljudi koji ne mogu da se suoče sa mnom, pošalju sms pitaju treba li mi nešto. Na njega me podsjete različite stvari – film, pjesma”.

Jesenka zaključuje da je snagu klesala još od 92 godine kada je izbjegla iz rodnog Mostara u koji se iz Francuske vratila i doživjela da joj oca odvedu u logor. U drugom dijelu emisije govorila je o izlasku iz komfor zone, napuštanju državne službe i borbi za prava porodilja.